INTERVJU Đana Lončarica, psihologinja i psihoterapeutkinja

Razgovarala Vesna Hlavaček

“Ljudi koji uspiju prevazići traumu, naći smisao, prihvatiti sebe drugačijeg i novog su ljudi od kojih svi možemo puno naučiti. Ljudi koji nam svjedoče vlastitim životom da je moguće u životu izgubiti puno, ponekad i sve do čega im je stalo, ali nastaviti dalje, pronaći nove vrijednosti, novo poimanje sebe i svijeta. Nije lako, daleko je od toga, ali je moguće…”piše Đana Lončarica, psihologinja i psihoterapeutkinja, naša današnja sugovornica, koja svojm plemenitim djelovanjem pomaže upravo I tim ljudima.

Naravno, započet ćemo razgovor onim što nas svakodnevno zaokuplja – pandemijom COVID-a 19, koji, uz ostalo, pogubno djeluje na naše mentalno zdravlje. Zašto i kako se to zbiva?
Promijenile su se naše navike, naša svakodnevnica, mnogi su ostali bez posla i bez svojih najbližih. Neizvjesnost i strah od zaraze za sebe i druge, svakodnevno, je prisutan. Smanjili su se svakodnevni socijalni kontakti uživo, koji su nas ispunjavali. Zabave, kao veoma važne ljudske potrebe mnogo je manje, manje druženja, putovanja, generalno susreta s ljudima. Prevladavaju strah i anksioznost u vezi budućnosti.

Postoji li način da takav utjecaj spriječimo?
Prvo što možemo sebi reći da imamo pravo na sve osjećaje koji nam se javljaju, posebno na strah, tugu, ljutnju. Sve naše reakcije u ovoj situaciji su normalne reakcije na jednu nenormalnu situaciju koja nas je zadesila. Održati strukturu dana i omogućiti da u tom danu imamo vremena i za posao, ali i za rekreativne i zabavne aktivnosti, uključujući kontakte s dragim ljudima, telefonskim, video ili u tom trenutku mogućim načinima, znači podržati sebe da se osjećamo bolje i vedrije. Kada mijenjamo svoje ponašanje mi utičemo i na svoje emocije i tako postajemo samopodrška sebi samima. Imati iskren i otvoren razgovor s bliskim ljudima, razmijeniti ono što nam je na srcu i duši, osjetiti da nismo sami u svemu što se dešava, jeste i podrška našem mentalnom zdravlju.

Promijenile su se naše navike, naša svakodnevnica, mnogi su ostali bez posla i bez svojih najbližih.

Kako djeca reagiraju na “nove normalne” uvjete, a kako odrasli?
Djeci kao i odraslima promijenila se svakodnevica. Ono što je posebno važno jest razumijevanje i važnost roditeljske podrške djeci. Roditelji koji se dobro nose s kriznom situacijom modeliraju takvo ponašanje, ali i način gledanja na život. Podijeliti iskreno s djecom svoje osjećaje, ali i dozvoliti djeci da podijele svoje i omogućiti im prostor za to, znači modelirati i biti uzor kako se nositi sa teškim situacijama, ne samo sada u ovoj situaciji, nego i inače u životu.

Kako u “novom normalnom” organizirati život u obitelji?
Život bi trebalo organizirati da djeca imaju vrijeme za svoje obaveze, ali naravno, vrijeme, i za zabavu, posebno igru, koja predstavlja jako važan aspekt u životu djece. Odlazak u prirodu, fizičke aktivnosti, društvene igre s djecom i naravno otvorena komunikacija, podržat će i psihološko i fizičko zdravlje djeteta.

Što je primarna zadaća škole?
Primarna zadaća škole je i obrazovna i odgojna u isto vrijeme. Učitelji/ce, nastavnici/e, profesori/ce su modeli za djecu kako u obrazovnom smislu, vrlo često i u odgojnom.

Povećava li se vršnjačko nasilje? Događa li se isto s rodnim nasiljem?
Što se tiče povećanja nasilja u svakom obliku za vrijeme pandemije, da bismo mogli odgovoriti sa sigurnošću trebamo sačekati rezultate ozbiljnjih istraživanja koja se provode i koja će se provesti. Generalno na osnovu dugogodišnjeg psihoterapijskog iskustva, mogu reći da kontekst uvijek određuje značenje i da se tokom kriznih situacija, bile one individualne ili globalne mogu očekivati posljedice u funkcioniranju pojedinaca, porodica i grupa. Kakve i kolike, o tome još za sada ne možemo govoriti.

Kažu da nam COVID očitava lekciju…
Svaka krizna situacija, ako se prevaziđe na adekvatan način može rezultirati i rastom i razvojem, i pojedinaca i porodica. Iskustva koja čovjek stvara prevazilazeći i noseći se s izazovima u životu i u svojoj sredini, stvaranje pozitivnije slike o sebi, ali i vjere u sopstvenu snagu i upornost.

Koliki je pritisak klijenata na psihoteapeutska savjetovališta…, s kakvim problemima se ljudi suočavaju?
Za vrijeme pandemije broj upita, poziva i traženja psihoterapeutske pomoći se povećao. Ljudi se kao i ranije javljaju zbog različitih simptoma, između ostalog anksioznosti, depresivnosti, ali i zbog gubitaka kojima su mnogi izloženi zbog zaraze i trenutne situacije.

Psihologija je Vaš životni izbor. Čime Vas je osvojila?
Psihologija i psihoterapija me osvojila time što nam je omogućeno da se stalno upoznajemo i susrećemo s novim  ljudima i njihovim pričama, koje nekada samo mi i čujemo. Osvojila me što je rad u ovoj struci uvijek drugačiji, svaki čovjek svijet za sebe, što me je potakao da učim o drugima, ali dosta i o sebi i da se uvjerim šta sve ljudi mogu i uspiju kad žele i kad se potrude.

Prošli ste dugo školovanje. Kroz koje ste etape sve prošli?
Poslije studija psihologije završila sam gestalt psihoterapiju koja je trajala 5 godina. Nakon toga i porodičnu sistemsku psihoterapiju od 4 godine. Poslije toga i dječju i adolescentnu integrativnu psihoterapiju. Trenutno sam na edukaciji iz kognitivno bihevioralne psihoterapije. Proces školovanja za psihoterapeuta traje dugo jer osim znanja, podrazumijeva i veliki broj individualnih i grupnih sati vlastite psihoterapije, jer za rad s ljudima, njihovim vlastitim izazovima i resursima, potrebno nam je poznavati vlastite i biti stalno svjesni svog vlastitog stanja i tema na kojima trebamo raditi. Rekla bih da je za psihoterapeuta osim stjecanja znanja koje je neophodno, vrlo važan i emocionalni i psihološki razvoj koji nam omogućava da se zaista sretnemo i razumijemo sa svojim klijentima.

Koliko je teško nositi na plećima sve teškoće za koje Vaši klijenti svakodnevno očekuju rješenja?
Rekla bih da je za psihoterapeuta osim stjecanja znanja koje je neophodno, vrlo važan i emocionalni i psihološki razvoj koji nam omogućava da se zaista sretnemo i razumijemo sa svojim klijentima

Kako se vi relaksirate?
Ja se relaksiram druženjima s prijateljima i porodicom, čitanjem, putovanjima, veoma volim životinje i bavljenje njima, volim i odmara me more i plivanje.

Pošaljite poruku našim čitateljima…
Poruka čitateljima je podrška da što bolje razumiju sebe, svoje emocije i vlastite potrebe, jer će to pomoći u boljem i kvalitetnijem odnosu s drugim ljudima, ali i u postizanju rezultata na privatnom i poslovnom planu. Kad pogledamo u sebe, dobijemo putokaz i odgovor na mnoga pitanja koja postavljamo sebi i drugima.

Djana Lončarica, april 2021.