Rubrika “Iz perspektive naših psihoterapeuta” je osmišljena sa ciljem da bolje upoznate naše psihoterapeute kroz pitanja iz područja psihoterapije i mentalnog zdravlja.
MEDINA KLJAKO: Terapeut ne „daje snagu“, već pruža okvir u kojem klijent može primijetiti trenutke u kojima već reaguje, donosi odluke i pronalazi kreativne načine da se izraz
1.Često naglašavate važnost sigurnog prostora u terapiji – kako taj osjećaj sigurnosti pomaže osobama koje se suočavaju s anksioznošću i paničnim napadima?
Osobe koje pate od paničnih napada često žive u stalnom stanju unutrašnje ugroženosti, njihov nervni sistem je u režimu pripravnosti, a tijelo reagira kao da je opasnost stalno prisutna.
Kada se u terapijskom odnosu uspostavi osjećaj sigurnosti, dolazi do smirivanja autonomnog nervnog sistema. Klijent postepeno dobija iskustvo da može biti sa svojim strahom, tjelesnim senzacijama i intenzivnim emocijama bez potrebe da ih izbjegava ili kontroliše. To iskustvo je ključno, jer anksioznost i panični napadi opstaju upravo kroz izbjegavanje i straha od samog simptoma.
Iz perspektive geštalt terapije, siguran prostor omogućava kontakt bez preplavljivanja. Terapeut kroz stabilnost, prisutnost i jasnoću pruža tzv. pozadinu sigurnosti, unutar koje klijent može istraživati svoje iskustvo „ovdje i sada“. U takvom prostoru simptomi prestaju biti neprijatelj i postaju izvor informacija o neispunjenim potrebama i unutrašnjim konfliktima.
Također, siguran terapijski odnos često predstavlja korektivno emocionalno iskustvo. Mnogi klijenti s paničnim napadima imaju historiju emocionalne nepodržanosti ili nesigurnih odnosa. U terapiji prvi put doživljavaju da mogu biti viđeni, prihvaćeni i regulisani u kontaktu s drugom osobom, što dugoročno jača njihovu sposobnost samoregulacije.
U tom smislu, sigurnost u terapiji nije pasivno stanje, već aktivna osnova iz koje klijent uči kako da se nosi s anksioznošću, vraća povjerenje u vlastito tijelo i postepeno gradi osjećaj unutrašnje stabilnosti.
2. Radite s tijelom i tjelesnim procesima – kako tijelo može „govoriti“ o stresu i emocijama koje teško izražavamo riječima?
Stres i snažne emocije ne doživljavamo samo mentalno, one se najprije registruju u tijelu, kroz napetost mišića, ubrzano disanje, stezanje u prsima, knedlu u grlu ili osjećaj nemira. Savremena istraživanja iz oblasti psihologije i neuroznanosti pokazuju da tijelo ima vlastiti način pamćenja i reagovanja. Kada emocije poput straha, tuge ili ljutnje nemaju prostor da budu prepoznate i izražene, tijelo ih zadržava i izražava kroz tjelesne simptome. To ne znači da „nešto nije u redu s tijelom“, već da ono pokušava da nas zaštiti i upozori. Kod osoba koje se suočavaju s anksioznošću i paničnim napadima, tijelo često reaguje kao da je opasnost stalno prisutna, iako realne prijetnje nema. Nervni sistem ostaje u stanju pojačane pripravnosti, a tijelo šalje signale kroz lupanje srca, otežano disanje ili osjećaj gubitka kontrole. Upravo zato mnogi ljudi kažu:
„Znam da nije opasno, ali tijelo se ponaša kao da jeste.“ Rad s tijelom u terapiji pomaže da naučimo slušati te signale s više radoznalosti, a manje straha. Kada počnemo da primjećujemo gdje i kako se stres pojavljuje u tijelu, otvaramo prostor za regulaciju i olakšanje. Tijelo tada prestaje biti izvor prijetnje i postaje saveznik u razumijevanju naših emocionalnih potreba.
U tom smislu, tjelesni simptomi nisu slabost, već poruka, način na koji naš organizam govori o preopterećenju, granicama i emocijama koje traže da budu viđene i priznate.
3. Kako Geštalt psihoterapija pomaže osobama koje osjećaju zastoj u važnim životnim promjenama ili se osjećaju „zaglavljenima“?
Geštalt psihoterapija pomaže osobama koje se osjećaju „zaglavljenima“ tako što se ne fokusira samo na šta se ne mijenja u njihovom životu, već na kako osoba trenutno doživljava taj zastoj. Umjesto forsiranja promjene, geštalt pristup prvo pomaže osobi da osvijesti gdje je sada, šta osjeća, šta želi i šta je u tom trenutku zadržava na mjestu. Osjećaj zastoja često nije znak slabosti, već signal da u osobi postoji unutrašnji konflikt, između potrebe za promjenom i potrebe za sigurnošću. Kroz rad „ovdje i sada“, geštalt terapija pomaže da se taj konflikt jasno vidi i doživi, umjesto da ostane u pozadini i blokira kretanje.
U terapijskom procesu osoba postepeno razvija veću svjesnost svojih emocija, tjelesnih reakcija i obrazaca ponašanja. Kada ono što nas koči postane svjesno, vraća se osjećaj izbora i odgovornosti. Promjena tada ne dolazi kao pritisak, već kao prirodan pokret koji proizlazi iz jasnijeg kontakta sa sobom i vlastitim potrebama. Na taj način, geštalt psihoterapija ne „gura“ osobu kroz promjenu, već joj pomaže da pronađe oslonac u sebi i krene dalje tempom koji je za nju održiv i autentičan.
4. Profesionalno sagorijevanje je sve prisutnije – koji su prvi signali burnouta koje ljudi često ignorišu i kada je važno potražiti pomoć?
Profesionalno sagorijevanje često počinje tiho i postepeno. Na početku ga ljudi lako ne primijete, jer simptomi mogu djelovati kao „običan umor“ ili privremeni stres. Neki od prvih znakova uključuju:
- stalni osjećaj umora i iscrpljenosti, čak i nakon odmora
- gubitak motivacije i zadovoljstva u poslu ili svakodnevnim zadacima
- povećanu iritabilnost i nestrpljivost prema sebi i drugima
- poteškoće s koncentracijom i donošenjem odluka
- tjelesne reakcije poput napetosti u tijelu, problema sa snom ili probavom
Ovi znaci često se ignorišu, ali mogu biti signal da organizam i psihički sistem više ne mogu optimalno odgovoriti na zahtjeve. Kada simptomi postanu stalni i utiču na svakodnevni život, odnose i zdravlje, važno je potražiti podršku. Rana reakcija je ključna. Psihološka podrška ili terapija pomažu prepoznati šta stvara osjećaj „zastoja“ i kako postepeno vratiti ravnotežu između obaveza, unutrašnjih potreba i ličnog blagostanja. Suptilan, kontinuiran rad na samopomoći i svjesnosti može spriječiti produbljivanje sagorijevanja i omogućiti osjećaj većeg unutrašnjeg oslonca.
5. Kažete da svaka osoba već ima unutrašnje resurse – kako terapija može pomoći da ih ponovo prepoznamo i počnemo koristiti u svakodnevnom životu?
Svaka osoba već posjeduje unutrašnje resurse, sposobnosti za nošenje sa izazovima, povezivanje s emocijama i donošenje odluka, ali ih ponekad ne primjećujemo jer su zaklonjeni strahom, stresom ili navikama koje nas „zamrznu“ u određenim situacijama.
Geštalt terapija pomaže da ih ponovno otkrijemo kroz iskustvo „ovdje i sada“. Kroz svjesni kontakt sa svojim osjećajima, mislima i tjelesnim senzacijama u sigurnom i podržavajućem prostoru, osoba postaje svjesna vlastitih sposobnosti i unutrašnje snage. Terapeut ne „daje snagu“, već pruža okvir u kojem klijent može primijetiti trenutke u kojima već reaguje, donosi odluke i pronalazi kreativne načine da se izrazi. Ovaj proces je često postepen i iskustven: osoba uči prepoznati male, ali značajne resurse, disanje koje smiruje, tijelo koje upućuje na granice, misli koje otvaraju perspektivu i počinje ih koristiti u svakodnevnom životu. Tako unutrašnji potencijal postaje dostupan, a osjećaj kontrole, povjerenja u sebe i mogućnosti izbora se prirodno obnavlja. Suština geštalt pristupa je da razvoj i rast već postoji u osobi, a terapija pomaže da se ti potencijali osvijeste i integrišu u svakodnevno iskustvo, korak po korak.