Rubrika “Iz perspektive naših psihoterapeuta” je osmišljena sa ciljem da bolje upoznate naše psihoterapeute kroz pitanja iz područja psihoterapije i mentalnog zdravlja.
EDITA PAJIĆ: Kako lična iskustva života u različitim zemljama (Norveška i Italija) i dijaspori utiču na Vaš terapeutski rad i razumijevanje klijenata koji prolaze kroz velike životne promjene?
Iskustvo života u Italiji, odnosno života izbjeglice iz ratom zahvaćene zemlje, a nakon toga iskustvo dijaspore u Norveškoj, su me naučili da kao mlada osoba spoznam kako promjena kulture, jezika i sistema vrijednosti sa sobom nosi izaozove, pokreće unutrašnje konflikte, strahove, ali i priliku za lični rast.
U terapijskom radu to mi omogućava da s posebnom senzibilnošću razumijem klijente i klijentice koji su prolazili ili prolaze kroz migracije, velike životne prekretnice, promjene uloga ili prisutnosti osjećaja zaglavaljenosti između različitih jezika, kultura, odnosa i promjene nas samih. Promjene koja je zastrašujuća, a istovremeno i razvojna.
U terapiji ne slušam samo riječi, već osluškujem i ono neizgovoreno: tugu za onim što je ostalo iza nas, strah od promjene, ali i snagu koja se u tim trenucima rađa. Kada prepoznam snagu I resurse, onda zajedno sa klijentima radimo na prepoznavanju, imenovanju I korištenju istih.
Šta znači sistemsko-porodični pristup u praksi i na koji način on može pomoći pojedincima, parovima i porodicama da bolje razumiju sebe i svoje odnose?
U sistemskom pristupu polazimo od uvjerenja da je sve sistem, da pojedinac nije „problem sam po sebi“, nego da smo svi dio različitih odnosa i sistema koji utiču na naše misli, emocije i ponašanje.
U terapijskom radu to bi značilo da ne tražimo „krivca“, već kroz razgovor pokušavamo da razumijemo obrasce odnosa, komunikacije i uloga koje se ponavljaju. Zahvaljujući takvom pristupu možemo pomoći pojedincima da bolje razumiju vlastite reakcije, parovima da prepoznaju način na koji komuniciraju i istraže bliskost, a porodicama da pronađu zdravije načine funkcionisanja, uz više razumijevanja i međusobnog poštovanja. Ono što nas često boli ili zbunjuje dobije smisao kada se pogleda u kontekstu odnosa u kojima smo odrasli i u kojima danas živimo. Ako uspijemo da razumijemo funkciju određenih obrazaca ponašanja i uvjerenja dolazi do olakšanja. Tek tada možemo biti nježniji prema sebi i drugima, a samim tim odnosi dobiju prostor za promjenu.
Mnogi ljudi se dvoume da započnu psihoterapiju – kako izgleda prvi susret i šta klijenti mogu očekivati od terapijskog procesa kod Vas?
Kao i sve nepoznato, psihoterapija izaziva sumnjičavost, strah od izlaganja i ranjivosti. Nije rijetkost da je prvi susret ispunjen tremom – i to je potpuno u redu. Dovoljno je da se odvažite i napravite prvi korak. Ono što ćete od mene zasigurno čuti, ako izaberete mene kao terapeuta, je to da moj zadatak nije da osuđujem, etiketiram, procjenjujem ili dajem gotova rješenja. Moj zadatak kao je da postavljam pitanja, reflektiram i konfrontiram. Da zajedno s vama kreiramo terapijski odnos povjerenja, u kojem ćete se osjećati sigurno, bez osuđivanja i bez instant rješenja. Terapijski proces je putovanje na kojem istražujemo, spoznajemo uvjerenja koja su nekada koristila, ali više nisu korisna, kao i naše snage i resurse koji su preduslov rasta i razvoja. Na prvom susretu ćemo se baviti razlozima dolaska, ciljevima terapije i načinu rada koji bi vam najviše odgovarao.
Radite i online terapiju – u kojim situacijama je ona jednako efikasna kao terapija uživo i kome je posebno preporučujete?
Online terapija je most za sve one koji žive daleko od kuće, nemaju terapeute u svojoj blizini, oni koji su zabrinuti zbog stigme ili teško pronalaze vrijeme za odlazak na terapiju zbog užurbanosti života ili žele da iz udobnosti vlastitog doma razgovaraju sa terapeutom. Iskustvo mi pokazuje da se duboki i značajni procesi mogu odvijati koristeći ovakav oblik komunikacije, te da se može graditi odnos povjerenja kao preduslov kvalitetnoj terapiji. Online terapija je efikasna u radu s anksioznošću, depresivnim stanjima, prevazilaženje očekivanih i neočekivanih životnih kriza, složenim partnerskim i porodičnim odnosima i ličnim razvojem.
Koliko su povjerenje, sigurnost i humor važni u terapiji i kako oni doprinose ličnom rastu i pozitivnim promjenama kod klijenata?
Bez povjerenja nema terapije – ovo su nas naučili na četvorogodišnjoj edukaciji i to se radeći u praksi mnogo puta potvrdilo. Povjerenje se gradi polako, u malim trenucima iskrenosti. Razvijajući i njegujući taj osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti omogućava nam da se dotaknemo i onih dijelova koji su dugo bili skriveni ili potisnuti.
Humor, kao zdravi mehanizam odbrane nam je omogućio da “preživimo” na ovim našim prostorima. Koristeći ga uspjevali smo da iznesemo sve životne nevolje s kojima su se mnoge generacije susretale. Humor, kada je prisutan na prirodan i nenametljiv način, pomaže da se teške teme učine podnošljivijim, donosi olakšanje i povezuje. Zato volim humor i koristim g arado u terapiji. Kada objedinimo, povjerenje, sigurnost i humor, tada se stvara prostor u kojem lični rast postaje moguć, a promjene održive i autentične.