Panika je drama queen

Tekst napisala: Sanja Srdić, KB&REB psihoterapeutkinja

 

Prvo da raščistimo – panika nije isto što i strah!

Panični napad je zapravo strah od straha.

Strah je prirodna zaštitna funkcija organizma u slučaju realne opasnosti.

Simptomi straha (zapravo, senzacije autonomnog nervnog sistema) imaju zaštitnu funkciju: tijelo preplavi adrenalin, disanje i otkucaji srca se ubrzavaju, krvni pritisak raste, varenje se usporava, krv se povlači u ekstremitete, kako bismo mogli pobjeći ili boriti se, znojenje se pojačava da se izbjegne pregrijavanje organizma, misaoni tok i pažnja sužavaju se i skoncentrišu na samo jedno pitanje: Kako da se spasim?!

Ali ove senzacije mogu da se pojave i u situacijama u kojima nikakva opasnost ne postoji. Čak i voljno. Npr. hiperventilacijom, ubrzanim, plitkim disanjem možemo ih izazvati. Shodno tome, sami ih možemo i smanjiti i eliminisati. Ovakve tjelesne senzacije imamo i kad treniramo, trčimo, hodamo uz stepenice, vodimo ljubav…ali ih ne doživljavamo kao opasne.

Značenje OPASNOST koje dajemo senzacijama, ključno je za razvoj panike.

Neprijatne su. Jesu. Jako. Ali i dalje nisu opasne.

 

– Neprijatne su, ali nisu strašne .

– Neprijatne su. Ali od njih ne možemo pasti, poludjeti, umrijeti. Nisu simptomi srčanog udara (nisu ni slični čak!), nisu uvertira u ludilo ili „neku tešku bolest“.

– Neprijatne su. Ali su podnošljive. Svaki prethodni put su podnesene (dokaz tome je da sad ovo živ živi čitate, što svakako ne biste mogli da ih „niste podnijeli“).

-Neprijatne su, ali sami ih održavamo razmišljanjem da su opasni, strašni, nepodnošljivi simptomi i da ih zato moramo spriječiti ili izbjeći!

– Neprijatne su, ali kako ih sami izazivamo/ održavamo, tako ih sami promjenom perspektive i promjenom načina razmišljanja možemo i zaustaviti.

– Neprijatne su, ali prolaze spontano, a ne zato što smo ih „spriječili“ bježanjem ili drugim „zaštitnim ponašanjima“ (zapravo duplo su neprijatnije kad ih tim istim „zaštitama“ održavamo).

– Neprijatne su, samo neprijatne, ali mi bježanjem ne ostanemo dovoljno dugo da se u to uvjerimo.

– Neprijatne su. Tačka. Jer ako je ovdje tačka, ne uđemo u paniku.