(Re)trauma

Tekst napisala: Sanja Srdić, KB&REB psihoterapeutkinja

 

Izgovorili smo naglas riječ Trauma i to je veliki korak za čovječanstvo. Ali kako smo je izgovorili, korak je unazad.

“Jadna ona”, “jadan on” ” je najčešća konotacija.

Umjesto istinskog saosjećanja nudimo sažaljenje. Upravo ono koje ovim herojima drži usta zatvorena.

Umjesto istinskog razumijevanja, nudimo prazne parole. Upravo one zbog kojih ovi heroji ćute.

Gledajući reperkusije traume u njihovim sadašnjostima, nudimo savjete iz svoje sigurne, ušuškane pozicije. Upravo one koji ovim herojima govore koliko ne razumijemo. Pa ćute.

Umjesto stvarne podrške,nudimo osudu. Jer se nama “eto nije desilo”, pa mora da je do njih. Nekako.

Zato ćute.

 

A znate li šta se desilo?

Ovi heroji su ćutanjem štitili vas! Roditelje, braću,sestre, drugare…sve!

Ovi heroji i dalje štite vaše ušuškane pozicije onih koji su samo imali više sreće u životu. Da ne dožive. Da ne moraju biti heroji!

 

Kad jednom istinski shvatimo ovo, svijet će ućutati.

Pred herojima!