Tekst napisala: Sandra Zaimović, psihoterapeutkinja
Postoje dani kada jedva čekamo da se vratimo kući.
Otključamo vrata, spustimo torbu, udahnemo i osjetimo kako napetost polako popušta. Kao da nam prostor poručuje: „Stigla si. Sada možeš malo odmoriti.“
A postoje i oni drugi trenuci. Kada se vratimo kući, a umor ne prolazi. Kada nas dočeka nered, osjećaj skučenosti ili jednostavno utisak da se nigdje ne možemo potpuno smjestiti i opustiti.
Iako o tome rijetko razmišljamo, prostor u kojem živimo mnogo više utiče na nas nego što primjećujemo.
On nije samo pozadina naših života. On svakodnevno učestvuje u njima.
U njemu započinjemo jutra, vodimo važne razgovore, odgajamo djecu, tugujemo, slavimo, odmaramo se, sanjamo i skupljamo snagu za nove dane.
Zato dom nikada nije samo pitanje lijepog namještaja, modernih detalja ili boje zidova.
Dom je osjećaj. Osjećaj sigurnosti.Pripadanja.Mira.
Mogućnosti da budemo ono što jesmo.
Možda upravo zato nije dovoljno pitati se kakav dom želimo imati. Važnije je pitati se kakvi smo mi ljudi i kako želimo živjeti.
Nekome je potreban mir, jednostavnost i malo vizualnih podražaja kako bi se opustio nakon napornog dana.
Nekome je potrebna toplina, puno detalja, knjiga, fotografija i osjećaj života u svakom kutku prostora.
Neko puni energiju kroz druženje i otvorene prostore u kojima se ljudi okupljaju.
Neko se obnavlja u tišini i treba kutak samo za sebe.
Ne postoji univerzalno savršen enterijer.
Kao što ne postoji ni univerzalno ispravan način života.
Ono što jednoj osobi donosi mir, drugoga može opterećivati. Ono što nekome djeluje prazno i hladno, drugome može biti upravo ono što mu je potrebno da se osjeća rasterećeno.
I uredu je da se to mijenja u različitim fazama života.
Zato je prije uređenja doma važno upoznati sebe. Svoje potrebe. Svoje navike. Svoj način odmora.
Ono što nas umiruje, inspiriše i daje nam osjećaj da smo na svom mjestu.
Kada prostor uređujemo u skladu sa sobom, ne stvaramo samo lijep enterijer. Stvaramo okruženje koje podržava naš svakodnevni život.
Mjesto na kojem lakše dišemo.Lakše se povezujemo s ljudima koje volimo. Lakše odmaramo. Lakše budemo ono što jesmo.
Možda je upravo zato uređenje doma mnogo više od estetskog projekta.
Možda je to jedan od najljepših oblika brige o sebi. Jer dom nije mjesto koje treba impresionirati druge.
Dom je mjesto koje treba podržavati nas.
Ovih mjeseci i sama prolazim kroz proces uređenja novog doma. Iznenadilo me koliko se često uhvatim da ne razmišljam samo o bojama, materijalima i namještaju, nego o mnogo dubljim pitanjima.
Kako želim živjeti?
Šta mi je potrebno da se osjećam mirno?
Kako želim da izgleda jedan običan dan u tom prostoru?
Šta želim da osjetim kada se vratim kući?
I upravo me taj proces podsjetio koliko prostor u kojem živimo utiče na naše raspoloženje, odnose i svakodnevni kvalitet života.
Možda zato uređenje doma nije samo stvar estetike.
Možda je to i prilika da bolje upoznamo sebe.
Jer dom nije mjesto koje treba impresionirati druge. Dom je mjesto koje treba podržavati nas.