Tekst napisala: Emina Kadić, Eu.lic.psihoterapeutkinja
Ako ne znamo šta je funkcionalna ili zdrava porodica, teško ćemo identificirati šta je to nezdrava porodica.
Svaka porodica je različita ali možemo izdvojiti nekih 6 zajedničkih karakteristika zdravih/funkcionalnih porodičnih ili socijalnih sistema:
1. Poštovanje zdravih emotivnih i fizičkih granica.
Djeca i ostali članovi porodice imaju svoju privatnost i svi članovi to razumiju i poštuju. U zdravim porodicama roditelji vode brigu o emotivnom zdravlju svoje djece tako što su svojim ponašanjem uzor za empatiju, samokontrolu i prikladna ponašanja kao odgovor na emocije ili stres. Uloga djece je da uče.
2. Svaki član porodice se smatra individuom koja ima pravo na vlastito mišljenje. Svi imaju pravo na mišljenje i svi članovi porodice bi trebali da poštuju i dozvole izražavanje različitih mišljenja svojih članova sa poštovanjem, čak i onda kada konačnu odluku donose roditelji.
Često se dešava da djeca koja su odrasla u porodicama koje ne tolerišu različita mišljenja, izrastaju u odrasle osobe koje ne znaju ko su. Jer kada vas uče kako i šta da mislite, normalno je da kada odrastete ne znate za sebe misliti.
3. Postavljanje konzistentnih, pravičnih i u skladu sa godinama, pravila i očekivanja. Pravila koja su inkonzistentna ili nisu u skladu sa godinama članova porodice kreiraju okruženje konfuzije i haosa. Očekivanja roditelja od djece moraju biti u skladu sa rastom i razvojem djece.
4. Odgovarajuće ispunjenje potreba: Svi članovi paze na zdravlje i dobrobit svojih članova na način koji poštuje uzrast svojih članova. Roditelji pružaju emotivnu njegu djeci a ne obratno (djeca-roditeljima).
5. Svi članovi porodice se osjećaju sigurno i osigurano: djeca se u zdravoj porodici osjećaju sigurnim da uče, rastu i da prave greške.
Imaju zdravo razumijevanje u pogledu pravljenja greški jer znaju da to neće ugroziti njihovu sigurnost. Ljubav je bezuslovna.
6. Greške se očekuju i one se opraštaju na zdrav način. Članovi porodice vjeruju da smo svi ljudi koji uče i koji se razvijaju. Konfliktu se prilazi na prikladan i siguran način, sa odraslima koji su model za prikladna ponašanja i upravljanje neslaganjima. Ove porodice analiziraju greške kako bi stekli veće razumijevanje i unaprijedili svoje odnose, a ne kako bi posramljivali svoje članove. Djeca shvataju da će biti kažnjena za neprihvatljiva ponašanja ali i da će im se oprostiti za učinjene greške umjesto da se te greške njima spočitavaju narednih nekoliko godina.
Odvojite trenutak da razmislite o svojoj porodičnoj istoriji i da li postoji neka od ovih karakteristika ?
– Često puta, ljudi koji su imali traumu povezanu sa porodicom porijekla (porodicom u kojoj su rođeni) neće imati ove karakteristike i naprijed navedena iskustva u svojoj porodici.
– Ako se ništa od navedenih 6 karakteristika nije dešavalo u vašoj kući to može biti znak da je okruženje u porodici bilo pomalo nezdravo.
– Ako 1 ili više karakteristika nisu dio vaše porodice to ne mora biti znak disfunkcije u porodici. Različita domaćinstva mogu imati različite ideje o tome kako djeca mogu izražavati svoje mišljenje bazirano na individualnoj porodičnoj dinamici kao što su kultura i dr faktori.
Porodična terapija pomaže članovima porodice da uspostave veću funkcionalnost i podrže bolje zdravlje, rast i razvoj svih svojih članova.