Rubrika “Iz perspektive naših psihoterapeuta” je osmišljena sa ciljem da bolje upoznate naše psihoterapeute kroz pitanja iz područja psihoterapije i mentalnog zdravlja.
KREŠIMIR TABAK: Psihoterapija doprinosi životnoj ravnoteži i kreativnijem bivanju
- Često kažete da je geštalt psihoterapija „primijenjena filozofija“ – kako taj pristup pomaže ljudima da se bolje nose s anksioznošću, stresom i životnim krizama?
Čitajući filozofske klasike, posebno one koji su zaokupljeni antropološkim pitanjima, dolazimo do zaključka kako gotovo svi tragaju za uravnoteženim životom. I dok je kontakt s literaturom primarno kognitivan, geštalt psihoterapija je iskustvena. To znači da ono što pročitamo u filozofiji ili književnosti, u psihoterapijskom procesu imamo mogućnost doživjeti u cjelini, a to je nemjerljivo snažnije i potpunije iskustvo. Psihoterapijski nam pristup zapravo omogućuje utjelovljenje uvida te da na jednoj osvježenoj osnovi krenemo u nove životne izbore. Psihoterapija je sigurno i podržavajuće mjesto, mjesto na kojemu klijent postaje svjestan načina vlastitog funkcioniranja, svoje odgovornosti, ali i drugačijih mogućnosti u suočavanju s izazovima i teškoćama. Ona je mjesto rasta i razvoja, bezuvjetnog prihvaćanja i jačanja klijentovih kapaciteta koji imaju potencijal omogućiti mu sretan i zadovoljavajući život.
- Mnogi ljudi danas osjećaju hronični umor, iscrpljenost ili „burn out“ – kako prepoznati da se ne radi samo o umoru, već o dubljem psihološkom problemu?
Dinamika i tempo suvremenog života svakim je danom sve veća, a pojedinac nije izoliran entitet, nego ga ponajprije oblikuje kako obiteljski sustav, tako i društvene, kulturne i gospodarske norme. Našom stvarnošću dominira uvjerenje kako moramo biti korisni da bismo bili cijenjeni. To nas tjera da se angažiramo preko vlastitih granica mogućnosti. Naša današnja kolektivna izloženost, stres i anksioznost doseže razinu na kojoj su bili psihijatrijski pacijenati samo nekoliko desetljeća ranije. To nas upućuje na zaključak da su za uravnotežen život potrebni različiti mehanizmi podrške. Psihoterapija je jedan od njih, a za svakoga je čovjeka važno da provjeri sa sobom u kojoj je mjeri zadovoljan načinom na koji živi te želi li poboljšati estetiku vlastitog bivanja. Kao netko tko je puno desetljeće u procesu osobnog rasta i razvoja, mogu potvrditi da je upravo psihoterapija mjesto koje nas može osloboditi otpora, povećati našu životnu energiju i kreativnost.
- Kako problemi u komunikaciji i nisko samopoštovanje utiču na odnose u porodici, na poslu i u partnerstvu, i kako terapija može pomoći u njihovom razrješavanju?
Osobno živim u dubokom uvjerenju da svaki čovjek može biti u dobru kontaktu sa sobom i u dobru kontaktu s drugima, da može voditi kreativan i zadovoljavajući život. Danas nam se često dogodi da nesvjesno odustanemo od sebe i vlastitih potreba te se bezuvjetno prilagođavamo drugima. Takva nas adaptacija u svim odnosima (obiteljskim, partnerskim i poslovnim) dovede u submisivan položaj, odnosno mjesto koje nam prirodno ne pripada. Ulažući napore u tu neautentičnu adaptaciju, naša životna energija slabi, a neugodna se raspoloženja pojačavaju. To nas često dovede do toga da u svim odnosima postanemo nevidljivi. U psihoterapijskom procesu tragamo s klijentom za mjestom koje je za njega najpovoljnije, podržavamo izgradnju granica i zaštitu osobnog integriteta. Sve su to pretpostavke adekvatnoga odnosa prema sebi, drugima i samom životu u najširem značenju te riječi.
- Perfekcionizam i stalna samokritičnost često se doživljavaju kao prednost – kada oni zapravo postaju prepreka za lični rast i mentalno zdravlje?
Perfekcionizam i pretjerana samokritičnost dominantne su bolesti našega doba, a ako ih prihvatimo i usvojimo kao vlastite norme, znači da smo izabrali put nedostižnog zadovoljstva ili trajne nelagode. S tim nam jamačno dolazi niz otpora koji će zaustaviti ostvarenje gotovo svih naših potencijala. Alternativa perfekcionizmu je zadovoljstvo onim što je dovoljno dobro, a pretjeranoj samokritičnosti njegujući odnos prema sebi. To su umijeća koja se u psihoterapijskom procesu iznimno lijepo daju internalizirati.
- Kao aktivni sportista radite i sa rekreativcima i profesionalcima – kako psihoterapija može pomoći sportistima da se nose s pritiskom, očekivanjima i mentalnim blokadama?
Profesionalni sport uistinu je posebna priča i za uspjeh su često potrebni nadljudski napori. U medijima najčešće vidimo samo svijetlu stranu, dok je pozadina potpuno drugačija od onoga što je u prvom planu. Život sportaša traži iznimnu disciplinu, posvećenost i potpunu predanost sportskom identitetu ili subselfu. Zato je iznimno važno da ostale dimenzije identiteta budu posložene. Moje je osobno iskustvo da psihoterapija na tom polju može dati iznimno mnogo, a u isto vrijeme može pomoći da čovjek lakše podnese sve izazove s kojima se svakodnevno suočava s mjesta sportskog identiteta. Brojne se sportske karijere rano završe upravo zbog nedostatka adekvatne mentalne podrške, a za zadovoljavajuću sportsku izvedbu, mentalna stabilnost i ukupna životna ravnoteža jednako su važne kao i sama fizička sposobnost i sportsko umijeće. To su potvrdili svi reprezentativni sportaši s kojima radim, a posebno me veseli što psihoterapija pronalazi svoje mjesto i u toj sferi te sportske napore čini lakšima, a život sportaša ugodnijim i učinkovitijim.Upo