Tekst napisala: Vildana Efendić,Geštalt psihoterapeutkinja i psihologinja
Svaki dan prolazim pored ovog natpisa i zapravo sam ga tek nedavno postala svjesna. Natjerao me je na razmišljanje…kada se obrušavaju naše fasade, da li je to opasnost ili blagoslov?
Ko smo mi iza šminke, iza fasade, iza fancy odijela, skupih satova, iskrivljenih osmijeha, fancy uređene brade. Postoje ljudi koji su konstantno dobro i odlično na naše pitanje o tome kako su. Postoje ljudi koji postavljaju slike sretnih parova, a u četiri zida bulji svako u svoj telefon i šuti.
Šta to mi maskiramo? Bol, tugu, strah od povređivanja, strah od osuđivanja…ili najveći strah svih psiholoških strahova – da će neko zaista vidjeti ko sam i da će pobjeći glavom bez obzira.
Lakše je s maskom. Uživati je lako na maskenbalu. A maskenbal nam je svaki dan. Trick or treat je svakodnevnica. Trick – uvjeriti nekoga da smo to zaista mi. Treat – nagrada koja slijedi kada uspijemo u toj prevari. A zapravo smo prevarili samo sebe.
Stavljamo razne maske po potrebi, a ispod svega je samo potreba da budemo voljeni. Tražimo to izvana, a ne znamo kako da tražimo iznutra. Koliko ljudi oko nas hoda depresivno, a “vrište” od smijeha??
Postajemo anksiozni, a kasnije depresivni jer smo smoreni od glume i jer niko ne zna kako nam je..ko smo mi. Naravno da drugačije okolnosti zahtijevaju naše drugačije ponašanje ali živjeti konstantno pod fasadom guši.
Zapitajte se “S kim nemam masku? S kim sam JA zaista ja?”.
Čuvajte te osobe ako ih imate. Čvrsto ih zagrlite i dozvolite da oni grle vas.
Bez maski, bez opravdanja, bez fancy odijela, skupe šminke, filera…samo vi. Goli.