Individualna psihoterapija predstavlja susret terapeuta i klijenta u posebnom, uvijek istom prostoru i u unaprijed dogovoreno vrijeme u trajanju od 50-60 minuta. Tokom susreta terapeut i klijent razgovaraju o temama značajnim za klijenta.
Ono što psihoterapiju čini posebnom je prije svega poseban odnos koji nastaje između terapeuta i klijenta. To je odnos u kojem su obje strane svjesne zašto se sastaju te koja se pravila i ciljevi vežu uz njihovu interakciju. Taj odnos mora biti dobrovoljan, potaknut od klijenta i prihvaćen od terapeuta.
Tokom individualne terapije terapeut ne daje savjete niti gotova rješenja klijentu, već mu svojim prisustvom i znanjem pomože da klijent sam dođe do uvida šta je to najbolje za njega. Na taj način klijent preuzima odgovornost za sebe, naravno, uz podršku terapeuta.
Individualna terapija predstavlja “sigurno mjesto” za klijenta na kojem može da istraži sopstvene kapacitete i bude objektivno sagledan. Klijent biva podržan da isproba nove, kreativnije načine rješavanja problema, osvijesti svoja osjećanja i ponašanja, pronađe nove izvore unutrašnje i spoljašnje podrške i postane “kormilar” soptvenog života.
Individualna psihoterapija predstavlja poseban proces, i upravo zbog toga zahtijeva određeno vrijeme i napor. Dužina terapije zavisi od toga šta je postavljeno kao terapijski cilj, a terapijski cilj zajednički određuju terapeut i klijent i vremenom se revidia.
Na prvom terapijskom susretu se pravi radni dogovor: definiše se oblast odnosno problematika na kojoj klijent želi da radi, dogovara se učestalost dolazaka (jednom ili više puta sedmično), uvjeti plaćanja, mogućnosti i načini otkazivanja susreta.
Završetak terapije je zajednička odluka terapeuta i klijenta zasnovana na procjeni klijenta o dobiti koju je ostvario tokom terapije i procjeni terapeuta o napretku u odnosu na početno stanje i postavljeni terapijski cilj.
Sadržaj razgovora između terapeuta i klijenta predstavlja profesionalnu tajnu i poštuje se načelo povjerljivosti