Tekst napisala: Zana Imamović Salčinović, KBT psihoterapeutkinja
Da li vam se nekada dogodilo da se nalazite u gomili ljudi ali ipak se osjećate usamljeno? Ili pak, da ste potpuno sami ali da imate osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti? Prema brojnim savremenim sociološkim i psihološkim tekstovima nalazimo tvrdnju da je usamljenost proizvod modernog doba, stoga se o njoj, ne samo esejistički piše i govori, nego sve intenzivnije i istražuje. Međutim usamljenost je stara koliko i ljudski rod, odnosno stara je koliko i svijest čovjeka o njegovoj povezanosti s drugim ljudima, ali i o sebi kao jedinstvenom biću, odijeljenom od drugih.
Na odvojenost od drugih ljudi pojedinci reagiraju na dva načina. Ako odvojenost doživljavaju kao ugodnu, zdravu i poželjnu, tada govorimo o samoći. No, ako je doživljavaju kao neugodnu, nepoželjnu i bolnu, govorimo o usamljenosti. Usamljenost i samoća su, dakle, dva odvojena fenomena, iako su međusobno povezana. Prediktori usamljenosti su mnogobrojni, a neki od njih su, između ostalog, crte ličnosti, socijalna anksioznost, sramežljivost, nisko samopouzdanje, socijalne vještine i vještine rješavanja problema, stilovi privrženosti, stilovi humora… itd.
Ljudi mogu uživati u samoći upravo zbog činjenice da će neko vrijeme biti sami, biti u kontaktu sa samim sobom, svojim mislima, emocijama. To je vrijeme kada se možemo osvrnuti na nedavne događaje, napraviti nekakve zaključke i nešto naučiti iz prethodnih iskustava. To je vrijeme kada postavljamo ciljeve, pravimo planove, donosimo odluke. Na koncu, samoća je korisna za vraćanje emocionalne ravnoteže, ako se koriste efikasne kognitivne strategije.
Negativan tip samoće je usamljenost (kad smo sami osjećamo se anksiozno, depresivno i svjesni smo svoje nepovezanosti s drugima), neutralan tip samoće je diverzija (sami smo i provodimo vrijeme u čitanju knjiga, gledanju televizije, pretraživanju interneta i sl.). Pozitivni tipovi samoće su: samoća kao anonimnost (biti sam i raditi šta želiš, bez obzira na to šta drugi misle i dopada li im se to), samoća kao kreativnost (biti sam, što stimulira tvorbu novih ideja i njihovo ostvarivanje u područjima kao što su poezija, intelektualne i druge djelatnosti), samoća kao unutarnji mir (biti sam i osjećati se relaksirano i oslobođeno od pritisaka svakodnevnog života), samoća kao intimnost (biti sam i osjećati se povezanim s nekim koga voliš, a on(a) je daleko), samoća kao rješavanje problema (biti sam i moći se usmjeriti na neki specifičan problem te tako doći do njegovog rješenja), samoća kao samo-otkriće (biti sam i moći se usmjeriti na sebe, na svoje osjećaje, vrijednosti, ciljeve), samoća kao spiritualnost (biti sam i moći doživljavati mistično iskustvo i osjećaj da smo dio nečeg većeg od nas samih, osjećati se bliže Bogu i slično).
Načini suočavanja sa usamljenošću ovise o individualnim karakteristikama usamljene osobe, o načinima njenog kognitivnog procjenjivanja uzroka usamljenosti, te o procjeni resursa za efikasno suočavanje. Prema kognitivnom modelu stresa i suočavanja, postoje dva temeljna načela suočavanja: suočavanje usmjereno na emocije i suočavanje usmjereno na problem. Koja od ove dvije strategije je učinkovitija ovisit će o tome da li je stresna situacija kontrolabilna ili ne, tako npr. ako se radi o usamljenosti zbog gubitka bliske osobe nakon preseljenja u drugi grad učinkovitije će biti suočavanje usmjereno na problem, međutim ukoliko se radi o usamljenosti zbog smrti bračnog partnera vjerovatnije je da će suočavanje usmjereno na emocije biti učinkovitije. Osim ove dvije temeljne strategije suočavanja, vrlo važan faktor je i traženje socijalne podrške. Iz psihoterapijskog rada sa ljudima koji su se osjećali usamljeno evidentno je da je mnogo lakše i brže išao proces prihvatanja gubitka i suočavanja sa usamljenošću ukoliko su imali bolju socijalnu mrežu i podršku. Iz saznanja o onome šta ljudi rade kad doživljavaju usamljenost evidentiraju se četiri faktora od kojih se sastoji nošenje sa usamljenošću, a to su: pasivna tuga (plakanje, spavanje, gledanje TV-a, pijenje, prejedanje), aktivna samoća(pisanje, slušanje muzike, šetnje prirodom, čitanje), trošenje novca i socijalni kontakti (nazivanje poznanika/prijatelja, posjećivanje nekoga).
Iz meta-analize velikog broja prethodnih radova koji ispituju načine suočavanja sa usamljenošću uočeno je da su korištene četiri vrste strategija: poboljšanje socijalnih vještina, povećanje socijalne podrške, stvaranje mogućnosti za društvenu interakciju i upućivanje na rješavanje socijalne kognicije (misli osobe o sebi i drugima).
S obzirom da smo se svi ponekad u životu osjećali usamljeno ili napušteno, pa makar i na trenutak, evo nekih korisnih savjeta kako možete lakše prepoznati šta je usamljenosti i kako se na zdrav način nositi sa njom:
- Shvatanje usamljenosti kao osjećaja a ne kao činjenice – kada se osjećate usamljeno to je zbog toga što je nešto pokrenulo sjećanje na taj osjećaj, a ne zato što ste u suštini izolirani i sami; potrebno je samo osvijestiti da imamo taj osjećaj i prihvatiti ga, bez teoretiziranja zbog čega je to tako (npr. Zašto se osjećam ovako? Je li zbog toga što me niko ne voli? Jer sam gubitnik? Jer su drugi loši?).
- Možemo reagirati povlačenjem u sebe, u svoje misli i osjećanje usamljenosti, što nikako nije korisno i pomažuće. Anticipirati usamljenost može biti motivirajuće da gajimo i njegujemo prijateljstva, što je najzdravija strategija ako se osjećamo usamljeno i tužno.
- Osvijestiti misli vezane za samopouzdanje. Često smo skloni da kreiramo priče u kojima smo mi glavni lik, kako bismo objasnili naša osjećanja kada smo mladi, nije neobično za djecu da misle da nešto sa njima nije u redu ako nisu sretni. Ako su usamljena i tužna, djeca mogu pretpostaviti da ih drugi ne vole. Žrtve bulinga također mogu imati prijatelje i obožavatelje, ali često toga nisu svjesni jer se više pažnje pridaje posramljenosti i usamljenosti. Uobičajne pretpostavke o socijalnom statusu se nastavljaju i u odraslom dobu i ako se trudite da nađete dokaze da je svijet loše mjesto, uvijek ih možete naći.
- Napravite plan za borbu protiv mentalnih i emocionalnih navika usamljenosti. Ako osvijestite da se suočavate sa emocionalnom navikom, možete napraviti plan da se nosite sa usamljenošću. Budući da je zdrava interakcija sa prijateljima dobra, potrudite se da inicirate konverzaciju i druženja, čak i onda kada vam vaša usamljenost i depresivnost govore da to ne činite. Da, to zahtjeva određene napore, ali se isplati, baš kao što se isplati trenirati čak i kada ste umorni i lijeni.
- Fokusirati se na potrebe i osjećanja drugih znači manje pažnje na vlastitim mislima i osjećanjima vezanih za usamljenost. Možete hodati ulicom razmišljajući o sebi, svojoj usamljenosti i beznadežnosti, spuštene glave, ili možete hodati ulicom sa zahvalnošću zbog različitosti među ljudima s kojima dijelite trotoar, želeći im dobro zdravlje i budućnost, te smiješeći se svakoj osobi koju sretnete. Ovo posljednje je mnogo zanimljivije, iako ponekad moramo uložiti napor da to i uradimo.
- Pronađite druge poput vas – danas postoji mnogo više načina da se povežete sa onima koji dijele vaše interese, sada je mnogo lakše identificirati grupe sa kojima biste imali nešto zajedničko, što je osnova za početak prijateljstva.
- Uvijek se ističite u društvu, ne u smislu da se na prvom susretu kandidirate za predsjednika udruženja pletača, ali se trebate predstaviti drugima i sudjelovati u aktivnostima. Ne samo da govorite ljudima npr. da treba da prakticiraju jogu nego da ste vi ti koji će se upisati na satove joge i redovito je prakticirati, čime biste motivirali i druge na tu aktivnost.
- Budite radoznali, ali ne očekujte perfekcionizam ili aplauz – svaki put kad istupite u društvu je mali eksperiment, mala avantura u socijalnom povezivanju. Ako ste zainteresirani za i znatiželjni o drugima bit ćete im privlačni jer im pridajete pažnju, stoga ćete zauzvrat i vi dobiti pažnju. Znatiželja o drugima također skreće fokus sa vlastitih bolnih osjećanja zbog kojih biste imali potrebu da se povućete u sebe.
- Ljubaznost – imamo moć da pružimo ljubaznost i velikodušnost svakome s kim dođemo u kontakt. Nije instinktivno da budemo ljubazni prema strancima ili ljudima kojih se plašimo, ali to je izbor. Izbor je da budemo namjerno ljubazni, i to nam dugoročno donosi dobrobit. S druge strane, biti neljubazan ili škr prema onima koje ne poznajemo dobro donosi nam reputaciju cicije/tvrdice.
- Budite istrajni, iako se čini da određena grupa nije dobra za vas, pokušajte sa nekom drugom. Ako ste istrajni, istražujete pretpostavke i osjećanja koja vam govore da odustanete i povučete se u usamljenost, ako se ističete, radoznali ste i ljubazni prema drugima i više grupa, izgledi su na vašoj strani. I kada jednom steknete prijatelja ili dva, njegujte ova prijateljstva dajući vrijeme i pažnju. Ne budite preoprezni u tome da li više dajete nego što primate zauzvrat. Ako steknete više prijatelja i neki od njih su „uzimaoci“, onda možete izabrati da provodite više vremena sa onima koji će nagraditi vaše prijateljstvo.
Na koncu, usamljenost nije odnos drugih prema nama nego nas prema drugima i prema sebi samima. Ko razvije i održi živo interesovanje za sebe i ljude oko sebe nikada se neće osjećati usamljenima jer nikada to neće ni biti. Nije dobro kada je neko previše sam, ali niti kada bježi od samoće i ne može je podnijeti. Možda je najbolje ovaj tekst završiti izrekom Dalaj Lame, koji je rekao da svaki čovjek treba barem 20 minuta dnevno biti sam. Toliko vremena svako može uzeti da bi se posvetio sebi i uredio sebe, svoje misli i druge mentalne procese.