Tekst napisala: Sandra Zaimović, psihoerapeutkinja
Burnout nije samo osjećaj umora — to je stanje hronične psihofizičke iscrpljenosti koje nastaje kada zahtjevi života dugo nadmašuju resurse oporavka. Iako se može javiti kod svakoga, istraživanja iz različitih zemalja i profesija pokazuju jasan obrazac: žene češće prijavljuju simptome burnouta nego muškarci.
Prema velikim međunarodnim anketama zaposlenih, između 40% i 50% žena navodi da doživljava burnout, dok se taj procenat kod muškaraca najčešće kreće između 30% i 40%. Razlika nije ogromna, ali je stabilna i ponavlja se u različitim kulturama i zanimanjima. Kod žena na rukovodećim pozicijama brojke su još izraženije — pojedina istraživanja pokazuju da i do 60% liderki navodi česte simptome sagorijevanja.
Zašto su žene statistički podložnije?
Nije riječ o ličnoj slabosti, nego o kombinaciji faktora opterećenja:
-
globalno žene obavljaju oko 2× više neplaćenog kućnog rada nego muškarci
-
češće nose tzv. mentalni teret organizacije života (planiranje, pamćenje obaveza, briga o drugima)
-
sklonije su preuzimanju emocionalne odgovornosti za odnose
-
češće rade u profesijama s visokim emocionalnim zahtjevima (zdravstvo, obrazovanje, briga o drugima)
U psihologiji se često govori o fenomenu “druge smjene” — kada nakon posla počinje druga smjena obaveza kod kuće. Upravo ta kombinacija profesionalnog i privatnog opterećenja jedan je od najsnažnijih prediktora burnouta.
Kako se burnout najčešće manifestuje kod žena
Najizraženiji simptom nije uvijek vidljiv spolja. Najčešće se javlja:
-
emocionalna iscrpljenost
-
osjećaj preopterećenosti i pritiska
-
zaboravnost i mentalna magla
-
pad koncentracije
-
razdražljivost ili osjetljivost
-
somatski simptomi (napetost, glavobolje, probavne smetnje)
Važno je znati: kod burnouta odmor često ne donosi brzo olakšanje jer problem nije samo umor — nego iscrpljen nervni sistem.
Šta se zapravo dešava u tijelu?
Dugotrajan stres povećava nivo hormona kortizola. Kada je povišen sedmicama ili mjesecima, mozak prelazi u režim preživljavanja. Tada se smanjuje pristup energiji, fokusu i pamćenju — zato osobe u burnoutu često kažu:“Znam da znam, ali ne mogu da se sjetim.”
To stanje je najčešće reverzibilno kada se opterećenje smanji i organizam dobije priliku za oporavak.
Šta pomaže kada burnout počne?
Najvažnije je razumjeti: oporavak ne počinje velikim promjenama nego malim granicama.
Najefikasnije strategije koje potvrđuju i terapijska praksa i istraživanja:
-
postavljanje mikro-granica prije nego što bude kasno
-
dijeljenje odgovornosti umjesto nošenja svega samostalno
-
planirani odmor prije iscrpljenosti
-
regulacija nervnog sistema (sporije disanje, usporavanje tempa)
-
kontakt s podržavajućim ljudima
Burnout se ne sprječava tako što postanemo jači da izdržimo više — nego tako što naučimo na vrijeme prepoznati kada je dovoljno.
Statistika ne govori da žene manje mogu, nego da često nose više nego što je održivo. Burnout nije lični neuspjeh — to je signal sistema da opterećenje i resursi više nisu u ravnoteži. Onog trenutka kada taj signal shvatimo ozbiljno, počinje i put oporavka.