Tekst napisao: Ensad Miljković, KBT psihoterapeut
Sjećam se jedne prilike kada mi je prišla jedna osoba i stidljivo upitala: Ensade, izvini što te ometam, ali znam da si psiholog, pa bih te nešto upitala. Ja ponekada pričam sama sobom, ponekada me to malo uplaši, da li je to normalno? Možda bi iskusniji psihoterapeut odmah posumnjao na neku šifru. Pažljivo i vješto svaku njezinu riječ uklapao u jednu etiketu. Srećom, ja još uvijek nisam bio toliko iskusan stručnjak! Nakon kraćeg saosjećajnog razgovora ustanovili smo da se radi o prostom univerzalnom unutrašnjem narativnom glasu.
Jeste li ikada posmatrali predškolsku djecu kako se igraju!? Svako u svom svijetu, poput komentatora utakmice domišljato opisuju svako svoj potez. Kako odrastamo taj glas se većinom internalizira i postaje dio nas. Posmatranjem i promišljanjem o svijetu oko nas uz socijalnu interakciju s ljudima koji nas okružuju mi formiramo sopstveni životni skript. Skript koji tokom našeg života može da izmijeni sve žanrove, od komedije preko psihološkog trilera, pa čak i horora. Nije pitanje hoće li se neki žanr aktivirati, već kada i koliko dugo će ostati! A koliko će ostati, jednom kada prepoznamo, dobrim dijelom ovisi o nama.
Često nešto sebi govorimo, nešto mislimo, nešto osjećamo, a ne primjećujemo isti taj glas prije nego napravi poteškoće u našem životu. Nije dovoljno da čujemo, važno je i da slušamo! Šta nam taj glas pokušava da kaže!? Veoma često ispod površine nepromišljene kritike krije se savjet koji nas pokušava zaštititi. Međutim i put do pakla je popločan dobrim namjerama, tako da nije dovoljno pasivno se prepustiti unutrašnjem glasu. Možda nije naša krivica što imamo te misli, ali jednom kada ih prepoznamo imamo odgovornost da uradimo nešto povodom toga. Ako sve ide po planu u našem životu, isti taj glas je naš vjerni pratilac, pomaže nam da tišina postane podnošljiva. Ali rijetko kada u životu stvari idu tačno po planu. Tišina iz šapata postaje vrisak. Vrisak koji kada više nema prostor u našoj glavi izbija na površinu našeg života poput erupcije vulkana i veoma često ostavlja štetu iza sebe, oko sebe. Što smo više svjesni našeg unutrašnjeg govora, to prije ga možemo preduhitriti kada krene da napravi neku glupost. Kao što poznati psihološki citat navodi, na putu između misli i akcije se krije potencijal za promjenu. Poput malog djeteta moramo ga držati na oku.
Šta možemo uraditi povodom tog glasa prije erupcije? Za početak, ako već toliko vremena provodimo zajedno, možda zaslužuje ime. Važno je ne zaboraviti da isti taj glas nije okrutna lava već ima i potencijal da stvori plodno tlo za nove spoznaje. Većina ljudi ponosno voli da čuje svoje ime. Prosto oslovljavanje sebe svojim imenom može da bude motivirajuće. Kada vam se taj dio vas obraća, tražite da vas saosjećajno oslovljava s vašim sopstvenim imenom. Poruka je važna, ali je jednako i važan način na koji se dostavi poruka. Da li biste se obraćali svom najboljem prijatelju onako kako se vama ponekada obraća taj unutrašnji glas? Obratite pažnju na ton kako pričate sobom i često se upitajte: Da li bih na ovaj način razgovarao sa svojim djetetom?
Što više budemo odbijali razgovor s tim dijelom nas u sebi, to erupcija može da bude jača. Ignoriranje nije rješenje. Ako nemamo vremena sada razgovarati, ugovorimo sastanak samim sobom za kasnije. Samostalno ili uz pomoć stručnjaka ako misli izgledaju preplavljujuće, poslušajmo šta nam taj dio nas poručuje. Koliko ima istine u tim mislima i da li su zaista logične i istinite kako nam se čini na prvi pogled? Da li nam pomažu na bilo koji način u ovoj situaciji? Ponekada neke misli u našoj glavi zvuče adamantno istinito, ali kada ih malo bolje analiziramo i naglas izgovorimo, uvidimo koliko su providne. Riječi koje su imale neopisivu oštrinu i čvrstinu u našim mislima, kada ih izgovorimo otupe i tope se poput kocke leda na vrućem pločniku. Tamo gdje laži naša bol, kriju se i naše vrijednosti. Pričaj mi o svojim vrijednostima i ja ću ti reći povodom čega možeš da patiš u životu. Zajedno se prisjetite šta ste sve uspjeli zajedno uraditi do sada. Na krilima prošlih pobjeda i novih uvida možete i ovu krizu prevazići!
Isto kao što ponekada malo distance od dragih ljudi može dugoročno osnažiti i pružiti perspektivu našem odnosu, isto tako ponekada trebamo napraviti korak unazad i naučiti posmatrati naše misli. Hoćemo li se ugrijati ili opeći od naših misli, često zavisi od distance. Za početak mnogo može pomoći blaga transformacija i prije misli ubaciti prefiks ja imam misao ili moj mozak mi govori. Da li je ista težina ako vi sami sebi govorite: ja sam nesposoban ili ja imam misao da sam nesposoban u ovom trenutku!? Koliko god ljudi pustili u svoje živote, nitko nikada neće prići tako blizu kao šapat i vrisak unutrašnjeg glasa. Mi nikada nismo sami. Ako već provodimo neraskidivo vrijeme zajedno, potrudimo se da ono barem većinom bude ugodno druženje.
Slobodno razgovarajte sami sobom, naprotiv bilo bi i poželjno imati redovne koordinacijske sastanke samim sobom. Strah nam neće mnogo pomoći. Analizirajte jednu i drugu stranu ploče i donesite zajedničku odluku, samo ne zaboravite da ako zajedno ne donesete odluku, taj glas može donijete odluku za vas. A možda odabrani put vam se neće svidjeti! Nikada nije kasno za promjenu i uvijek je pravo vrijeme za promjenu, ali vrijeme koje imamo i možemo provesti s našim vrijednostima je sigurno ograničeno!
Završni korak nakon prepoznavanja i analize je istinsko prihvatanje i pomažućih i odmažućih misli. Poput dva susjeda koji su podijeliti tankim zidom. Mnogo su veće šanse da odmažući komšija prestane galamiti ako ga lijepo zamolimo i saslušamo umjesto da i mi krenemo lupati od zid. Koliko god je taj glas nezavisan poput automatiziranog automobila, toliko i mi imamo sposobnost da manuelno preuzmemo kontrolu nad našim putem i usmjerimo u pravcu naših vrijednosti. I najbolji autopilot ponekada malo skrene s putanje i naš zadatak je da ga vratimo na pravi vrijednosni put. Sprijateljite se s unutrašnjim glasom. Ljepše je putovati u ugodnom društvu. Ako osjetite da ne možete doći do riječi od tog glasa i negativno se prelijeva na vaš san, ishranu, socijalni ili poslovni krug, postoje stručne osobe koje mogu pomoći.
Tko to tamo priča!? To sam ja, ali i nisam ja! To smo mi! Moje misli nisu ja, one se dio mene. U dobrom i zlu…