Tekst napisala: Merima Bešlija, psihoterapeutkinja
Da li osjećaš stid da sa nekim podijeliš šta ti se dešava? Da li smatraš da ne trebaš nikome da kazeš? Jer ako kazeš…onda pročitaj ovaj članak i donesi odluku!
Zlostavljanje djece, prevencija i kako spriječiti katastrofu?
Zlostavljanje djece je nasilje nad djecom ili mladima. Radi se o posebno teškom obliku kršenja dobrobiti djeteta. Pod pojmom zlostavljanje djece se kako fizički tako i psihički akti nasilja, seksualno zlostavljanje kao i zanemarivanje sažimaju. Ovi postupci prema djeci su kažnjivi u većini zapadnih industrijskih zemalja. Statistike su pokazale da su počinioci često roditelji ili druge bliske osobe. Zlostavljanje djece se može shvatiti kao “nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, nasilno, psihičko ili fizičko oštećenje koje se dešava u porodicama ili institucijama (naprimjer vrtićima, školama, domovima), koje dovodi do povreda, razvojnih zastoja ili čak smrti i koje ugrožava ili prijeti dobrobiti i pravima djeteta“.
• Oblici zlostavljanja Razlikuju se:
• Fizičko zlostavljanje (fizičko nasilje);
• Seksualno zlostavljanje;
• Emocionalno zlostavljanje (psihičko nasilje);
• Zanemarivanje.
U fizičko zlostavljanje spadaju fizičko nasilje i teške kazne od strane staratelja. U seksualno zlostavljanje spada razotkrivanje počinioca odn. egzibicionistički oblici ponašanja kao i seksualno zlostavljanje sa fizičkim kontaktom. O emocionalnom zlostavljanju se govori kada dijete trajno doživljava neprijateljsko odbacivanje, obezvređivanje, ismijavanje, prijetnje, uskraćivanje ljubavi ili izolaciju i ne može se razvijati na dostojanstven način. S druge strane, neprimjereno kontrolišuće ponašanje, razmaženost ili guranje djeteta u prezahtjevnu ulogu partnera ili zamjene za roditelja ( parentifikacija ) takođe predstavljaju emocionalno zlostavljanje. Incidencija u SAD-u i Velikoj Britaniji iznosi oko 10 posto kod žena i 4 posto kod muškaraca.
Premalo pažnje u nauci i društvu dobija oblik zlostavljanja emocionalnog i fizičkog zanemarivanja. Zanemarivanje često nije neposredno prepoznatljivo, jer zdravstvene posljedice ili razvojni deficiti postaju vidljivi tek nakon dugotrajne nedovoljne brige. Često se ovi oblici zlostavljanja međusobno uslovljavaju, tako se na primjer zastrašivanje djeteta nakon zlostavljanja može razumjeti kao emocionalno zlostavljanje. Iz zanemarivanja malog djeteta može nastati fizičko zlostavljanje.
U većini država svijeta tjelesne kazne kao odgojno sredstvo zakonski nisu paušalno zabranjene. Stoga se između “ne-zlostavljačke” (nonabusive) i “zlostavljačke” (abusive) kazne razlikuje. Pri tome u svakoj zemlji postoje vlastiti zakoni koji razgraničavaju činjenicu zlostavljanja od legalnog kažnjavanja. U Njemačkoj se od zakonske izmjene iz 2000. načelno svaka tjelesna kazna, neovisno o njezinoj težini, zakonski smatra zlostavljanjem. Većina zlostavljanja događa se od strane bliskih osoba (starija braća i sestre, roditelji, djedovi i bake, ujaci, tete, bliži poznanici obitelji).
U BiH je tek pokrenuta incijativa za isto.
Statistike o zlostavljanju djece u Bosni i Hercegovini ukazuju na ozbiljan društveni problem, a službeni podaci često prikazuju samo dio stvarnosti jer mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni.
Ključni statistički pokazatelji:
• Seksualno nasilje: Prema istraživanjima Vijeća Europe i UNICEF-a, gotovo svako peto dijete u BiH (oko) tijekom života prijavi iskustvo nekog oblika seksualnog nasilja. Službene evidencije policijskih agencija (FUP i MUP RS) godišnje bilježe više desetaka kaznenih djela protiv spolnog integriteta maloljetnika, uključujući obljubu s djetetom mlađim od 15 godina i dječju pornografiju.
• Vršnjačko nasilje: Prema podacima UNICEF-a, čak djece u BiH iskusilo je neki oblik nasilja u školskom okruženju, dok zabrinjavajući podaci ukazuju da se oko takvih slučajeva nikada ne prijavi nadležnima.
• Nasilje u obitelji: Prema izvještajima institucija, djeca su vrlo često svjedoci ili izravne žrtve obiteljskog nasilja. U sklopu prijava nasilja u obitelji, primjetan je trend rasta broja djece koja moraju privremeno boraviti u sigurnim kućama
Da bi se čovjek razvio u mentalno zdravu osobu potrebno je od djetinjstva da se obrati pažnja na okruženje djeteta, šta dijete prima iz okoline koje informacije obrađuje, šta gleda, sluša, izgovara itd.
Isto kao što je i biljke da bi se razvile i izrasle, u zdravu, vitalnu, plodnu i hranjivu, ljekovitu biljku koja daje plodove, potrebno njegovati i zaštiti odgovarajućim preventivnim mjerama protiv otrova i štetočina, kako se ne bi prenosili na zdrave biljke i zdravu okolinu. Postajemo ono sto gledamo, slušamo, primamo, konzumiramo. Ako dijete prima ljubav i razumijevanje, naravno da će širiti ljubav, dok ako trpi agresiju, na žalost će i širiti agresiju. Zdrava okolina za dijete je primarni uvjet zdravog mentalnog statusa. Ako je za dijete sredina u kojoj se nalazi štetna, potrebno ga je odvojiti, kao što je potrebno i biljku presaditi u neko drugo plodnije tlo.
Kako možemo preventirati zlostavljanje djece i spriječiti katastrofe u odrastanju i u zrelosti?
Prvo mjesto su škole, vrtići, mjesta gdje djeca provode vrijeme druže i edukuju se. Potrebno je obučiti nastavno osoblje, učitelje, predavače kako da prepoznaju rane znakove zlostavljanja djece i poduzmu odgovarajuće mjere protiv ugrožavanja zdravlja i života djeteta.