Sa današnjim ubrzanim tempom života, suočavanje sa osjećanjem nenapretka na polju psihoterapije postaje izazov, ne samo za pojedinca već i za psihoterapeute. Glavni cilj psihoterapije je sigurno i povjerljivo okruženje usmjereno na klijenta u kojem se primjenjuje terapijska intervencija kako bi se pomoglo u rješavanju emocionalnih ili psiholoških problema. Mnogi ljudi osjećaju potrebu da stignu brže i približe se tom vještom i dobrom osjećaju koji nas vodi u napredak ličnog razvoja.
Uvijek postoji burn out. Postoji osjećaj ‘nigdje ne stižem’, ‘šta ja uopće radim?’ Takvi se osjećaji najčešće javljaju vrlo rano u početku terapije, jer u ovoj fazi terapije istražujemo misli, emocije i sjećanja koje izbjegavamo, a često se opiremo da zavirimo u prošlost. Prema psihoterapeutima, ovaj osjećaj obeshrabruje misli i ponašanja koja mogu dovesti do određenih promjena unutar našeg razmišljanja. Terapija stagnira jer pacijenti čuvaju uspostavljene obrambene mehanizme. Moramo izazvati svoje osjećaje gledajući na događaj bez prosuđivanja i razumijevajući kako se osjećamo nakon toga. Ovaj osjećaj nedostatka napretka može biti obeshrabrujući i odvratiti od traženja pomoći kada je potrebna. U konačnici, neki ljudi prevladavaju osjećaj nedostatka borbe tako što postaju aktivniji na psihoterapiji, pojačavajući neke metode sa psihoterapeutima. Međutim, važno je razumjeti šta stoji između vas i vašeg osjećaja pravovremenog napretka.Ako ste se ikada u životu osjećali kao da ne napredujete na polju psihoterapije, surađujte sa psihoterapeutom. Oni su cijenjeni kada se radi o stvaranju napretka u psihoterapiji jer imaju tendenciju ponuditi drugačiju perspektivu i koristiti tehnike koje opuštaju oštre strukture u nama. Ponekad se poboljšanje dešava u manjim količinama i jednostavno ih ne primijetimo. Napravili ste već ogroman napredak ako se pristupili sebi i svom razvoju. Naravno da se možete susreti sa ovakvim načinom razmišljanja u određenim talasnim dužinama života, međutim, to se dešava jer percipiramo takvozvani „nenapredak“ samo iz jedne perspektive. Ne možemo objektivno pristupiti našim emocijama jer pristupamo psihoterapiji da se bolje upoznamo sa njima. Jedan od pristupa za praćenje ciljeva i napredaka može se ostvariti kroz vođenje dnevnika ili uspostavljanje mjerljivih ciljeva za kratka razdoblja. Na taj način ćete uspostaviti vaš napredak kroz svakodnevne situacije i nećete gubiti svijest o tome.
U stvarnosti je potrebno vrijeme, psihoterapija se ne odvija preko noći, pa nema ništa loše u tome da vas zanima zašto terapija ne ide dobro ili zašto vi ne vidite napredak.
Važno je da ste tu, želite raditi na sebi i ono što je najvažnije, želite se povezati sa svim dijelovima sebe, a kada to uradite, imat ćete mogućnost pružiti ljubav svakom od tih dijelova. Ako želite da napravite prvi korak i odlučite da želite pristupiti psihoterapiji, naš tim psihoterapeuta/tkinja je tu za vas.