Platon nas je učio o vrijednostima znanja, a Šekspir o posljedicama kada društvo odbaci koncept znanja. Svaka individua može prepoznati da znanje oblikuje njegovu kvalitetu života, međutim, šta se dešava kada jedan kolektiv ima strah od nepoznatog?
Nepoznato stvara stereotipe, iluzije i predrasude. Kada se uspostavi veza sa nepoznatim, oblikuje se u identično društvo koje je osudilo Sokrata.
Šta je depresija za balkanskog društvo, da li je postala sinonim za negativne osobine čovječanstva ili tajna nepoznate riječi koju ne želimo naučiti?
Mnogi ljudi se suočavaju s jedinstvenim izazovima kada je u pitanju mentalno zdravlje. Jedan od najvećih čimbenika je pritisak da se prilagodimo očekivanjima društva.
Studije širom svijeta pokazuju da je depresija, poput kardiovaskularnih bolesti, postala najčešća bolest 21. stoljeća. Iako je depresija jedna od najprimarnijih i najvažnijih mentalnih poremećaja, društvo ima negativnu percepciju prema njoj. Pored straha od nepoznatog, postoji i strah od osuđivanja zbog stigme koja počiva na ovoj mentalnoj bolesti. Kada većina ljudi razmišlja o stigmi, misle na negativne stereotipe i pretpostavke o osobi ili skupini na temelju nečega poput njihovog spola, rase, vjere, seksualne orijentacije, invaliditeta ili bolesti. U slučaju depresije, ova mišljenja mogu proizvesti stanje nihilizma.
Depresija je prisutna stoljećima i može se pronaći u svim kulturama. Međutim, u pojedinim društvima pronalaze se različita mišljenja u kojim su prisutni kulturni padovi i osjećaji izolacije. U nekim kulturama se depresija posmatra kao na znak slabosti ili lijenosti, dok se u drugima na depresiju gleda kao na znak snage i hrabrosti. Zatim je potrebno govoriti o socijalizaciji depresije i njezinim posljedicama u korespondenciji s različitim balkanskim zemljama, ali i u svim društvenim konstruktima za mentalno zdravlje u cjelini.
Ideja nije resorbirati posramljivanje ili glorificiranje pojedinaca koji doživljavaju te osjećaje, već oblikovati jasniju sliku o depresiji. Edukacija i poriv za empatijom mogu biti cilj značajne promjene.
Neophodno je osvijestiti da se svi ne osjećaju tako – to je samo priroda života u području koje nije previše liberalno ili otvoreno.
Prevencija depresije je posljedica društvene stigme protiv mentalnih bolesti, a ne njezine stvarne prevalencije.