• Široko je dostupna. To znači da su neki psihoterapeuti sada dostupni i onim osobama koje žive u udaljenijim naseljima ili područjima iz kojih je inače teško putovati svaki tjedan na terapiju. Osim toga, jeftinija je u pogledu transporta, parkinga i drugih sličnih troškova, a i lakša je za ugurati u raspored budući da se ne mora gubiti vrijeme na prijevoz.
• Jednostavnije je samo se pojaviti na seansi. Osobama koje se nalaze na ivici s odlukom hoće li ići na terapiju ili koji su možda pod stresom oko toga, bilo kakve prepreke mogu predstavljati dodatan izazov koji ih naposljetku može odgovoriti od odlaska na terapiju. Na primjer, trebaju se obući, odvesti do mjesta terapije i slično, a sada je dovoljno samo upaliti računalo. Jednostavnije rečeno, manje je koraka potrebno da bi se došlo do terapije, a time i broj koraka na kojima se može odustati.
• Ponekad može biti lakše otvoriti se drugome te podijeliti intimne informacije o sebi kada se nalazimo u sigurnoj i poznatoj okolini. Također, anonimnost je značajno veća te nema straha od susretanja s drugim ljudima u čekaonici.
• Do sad online psihoterapija nije zahvaćala pažnju istraživača, no u posljednje je vrijeme ona goruća tema – i to s razlogom. Sve se više ljudi okreće ovom načinu terapije, a i mnogi terapeuti otvaraju svoja vrata ovakvom načinu rada. Ono što nedavna istraživanja pokazuju jest da je ovaj oblik terapije jednako uspješan kao i njegova klasična verzija.