Kratki upitnik: Gdje sam ja u odnosu na psihoterapiju?

Zastani na trenutak.
Čitaj polako i odgovaraj onako kako osjećaš, ne kako misliš da „treba“.

Zaokruži ono što ti je najbliže.

1. Kada razmišljam o psihoterapiji, u meni se javlja:

  • a) Olakšanje, kao da bih konačno imao/la prostor za sebe

  • b) Mješavina nade i straha

  • c) Otpor, zbunjenost ili nesigurnost

  • d) Još uvijek nemam jasan osjećaj

2. U posljednje vrijeme najviše me muči:

  • a) Tuga, praznina, bezvoljnost

  • b) Anksioznost, napetost, panični napadi

  • c) Opsesivne misli, potreba za kontrolom ili ritualima

  • d) Intenzivne emocije, problemi u odnosima

  • e) Tijelesni simptomi bez jasnog medicinskog uzroka

  • f) Ovisnička ili kompulzivna ponašanja

  • g) Ne konkretna poteškoća, već osjećaj stagnacije ili želje za rastom

(možeš označiti više odgovora)

3. Kada pomislim na razgovor s terapeutom:

  • a) Osjećam da bih konačno mogao/la biti iskren/a

  • b) Plaši me ideja da se „otvorim“

  • c) Nisam siguran/na šta bih uopće rekao/la

  • d) Važno mi je da imam kontrolu nad tempom

4. Trenutno mogu reći da:

  • a) Teško mi je, ali želim podršku

  • b) Ne znam da li mogu, ali ne želim više sam/a

  • c) Još uvijek se štitim i to mi je važno

  • d) Osjećam da je došlo vrijeme da se posvetim sebi

5. Kada razmišljam o promjeni, ja:

  • a) Osjećam nadu

  • b) Osjećam strah

  • c) Osjećam i jedno i drugo

  • d) Još ne znam šta osjećam

6. Šta očekujem od terapije?

  • a) Da mi pomogne da lakše nosim ono što me boli

  • b) Da bolje razumijem sebe i svoje obrasce

  • c) Da naučim kako biti u odnosima bez stalne borbe

  • d) Da rastem, razvijam se i živim svjesnije

  • e) Još ne znam – ali želim pokušati

Kako čitati ovaj upitnik

Ako si se prepoznao/la u više odgovora – to nije znak zbunjenosti, nego ljudskosti.
Spremnost za psihoterapiju ne znači jasnoću, odlučnost ili odsustvo straha. Najčešće znači upravo ovo: da u tebi postoji dio koji želi više razumijevanja, sigurnosti ili smisla.

Ako osjećaš:

  • bol → terapija može biti podrška

  • strah → terapija može biti sigurno mjesto

  • radoznalost → terapija može biti prostor rasta

  • zbunjenost → terapija može biti mjesto gdje se stvari polako slažu

Sve su to legitimni počeci.

Ne moraš se uklapati ni u jednu kategoriju.
Ne moraš imati dijagnozu.
Ne moraš znati šta ćeš reći na prvom susretu.

Ako se u ovom testu osjeti makar mali „klik“ – to je već odgovor.
Psihoterapija ne traži da budeš spreman/na.
Ona često pomaže da to tek postaneš.