Psihoterapija je humana djelatnost. Ona podrazumijeva uslugu pružanja psihosocijalne pomoći ljudima u stanju duševne patnje ili životne krize. Kao takva, ona nesporno ima svoju vrijednost. Međutim, humana pozadina ovog zanimanja ne znači da ona mora biti besplatna, jer svi živimo u svijetu gdje je ekonomska strana svakog zanimanja bitna. Upravo taj momenat koliko naplatiti i sl. su teme oko kojih uvijek postoje interesantne debate i razmišljanja.
Najstariji i najprisutniji stereotip se odnosi na to da ako je terapija humani čin, onda treba da bude humanitarna, odnosno pružena besplatno ili za neznatnu svotu novca.
Oni koji podržavaju ovo mišljenje obično psihoterapiju vide kao financijsku eksploataciju ljudi u stanju duševne patnje. Iza ovog stereotipa se krije i laičko uvjerenje da je psihoterapija puki razgovor o problemima koje klijent ima, poput onih sa komšinicama uz kafu.
Naravno, razvojem oblasti mentalnog zdravlja i sveprisutnijoj edukaciji ljudi o tome šta jeste i šta nije psihoterapija, ovakav stav je sve rjeđi. Na primjer, Gestalt psihoterapija, pored dugotrajne i skupe edukacije terapeuta nakon završenog fakulteta podrazumijeva i veliku odgovornost terapeuta za uspješnost tretmana i dobrobit klijenta. Psihoterapeut sa adekvatnim znanjem i vještinama pruža klijentima mogućnost za rad na sebi, osvješćivanje i promjenu.
Andraš Feldmar, egzistencijalni psihoterapeut porijeklom iz Mađarske, je u jednom intervjuu naveo da kad ne bi naplaćivao seanse, tokom istih bi mu fokus umjesto na klijenta i njegove potrebe bio usmjeren na to kako će da plati svoje račune.
U Bosni i Hercegovini cijena psihoterapeutske seanse u privatnoj praksi se kreće u rasponu od 30 do 100 BAM. Velika je razlika, ali na cijenu koju određuje psihoterapeut utiče više faktora istovremeno. Prvi faktor podrazumijeva oblik psihoterapije koji se radi – individualna psihoterapija, grupna psihoterapija, koja ima nešto nižu cijenu iako traje duže od individualne, zatim partnerska ili porodična terapija koje su skuplje (a seansa traje 90 minuta). Drugi faktor se odnosi na to koliko radnog iskustva ima osoba koja pruža uslugu, da li je u pitanju edukant (na 3-5. godini edukacije iz psihoterapije) i koliko godina iskustva ima u radu i tom periodu ili je certificirani psihoterapeut i supervizor sa dugogodišnjim iskustvom.
Cijena individualne seanse u trajanju od sat vremena, kod certificiranih psihoterapeuta se obično kreće 50-60 BAM. Stručnjaci koji su dosegli nivo trenera psihoterapije ili psihoterapeuti sa višedecenijskom kliničkom ekspertizom naplaćuju od 50-100 BAM po seansi.
Možda se čini da je terapija pretjerano skupa, ali terapeuti imaju veliku odgovornost prema društvu i nama je potrebna kvalitetan i kontinuiran trening kako bismo mogli ponuditi jamstva svojim klijentima, a ovaj trening također ima visoku cijenu u novcu i vremenu (vikend seminari, supervizije, itd.).
Uz to, obično za svaki sat pred klijentom radimo još najmanje sat vremena na proučavanju slučaja i pripremi strategija za sljedeću sesiju. Imamo i troškove najma ureda itd.
U svakom slučaju, svakom psihoterapeutu je značajno da su klijenti motivirani i da se održava kontinuitet u radu, te shodno tome često naprave dogovor o popustu kod redovnih klijenata.
Ono što pacijent plaća u terapiji zapravo je ulaganje u sebe, i vjerujemo da je ovo jedan od najboljih načina ulaganja novca u sebe i u vlastiti život.
Ulaganje u sebe kroz psihoterapiju je višestruko oplođen novac. Ne samo da postajemo svjesni svojih sabotirajućih obrazaca već uspostavljamo bolji kontakt sa sobom. Iz tog kontakta lakše se zastupamo pred drugima, donosimo bolje odluke za naše zdravlje, odnose, poslove i financije. Zapravo, psihoterapija štedi vaš novac jer predstavlja preventivu lošim odlukama i značajno poboljšava kvalitetu vašeg života.
Anegdota:
Postoji anegdota poduzetnika koji je bio jako zabrinut za stroj koji je bio presudan za proizvodnju proizvoda a nije radio i bio je pokvaren. Nakon pokušaja popravljanja stroja, te bezuspješnog rastavljanja i ponovnog sastavljanja dijelova, poduzetnik je odlučio nazvati čovjeka za kojeg mu je rečeno da je stručnjak za takve strojeve. Kad je stručnjak stigao, zakucao je komad stroja i popravio ga za dvije minute.
Kad ga je poduzetnik pitao što mu duguje, stručnjak je bez ustručavanja tražio pretjeran iznos. Poduzetnik je tada bijesno uzviknuo: “Samo za udarac čekićem naplaćujete mi toliko?,,
Na što je stručnjak odgovorio: “Samo za udarac čekićem ne. Naplaćujem ovo što sam udario čekićem na pravo mjesto i za sve ono što sam prije morao proučiti da bih mogao znati gdje moram udariti. “