Opsesivno- kompulzivni poremećaj

Koja je prva slika koja vam padne na pamet kada čujete pojam opsesivno-kompulzivni poremećaj ili njegove kratice OKP, tj. OCD (eng. obsessive-compulsive disorder)? Jesu li to perfektno složene knjige na polici, savršeno uređen stan ili nevjerojatno pedantna osoba koja često ima potrebu prati ruke? Mnogo toga što smo čuli o ovom poremećaju zapravo su stereotipne slike zbog kojih većina nas lako zamijeni perfekcionizam s OKP-om, ne vidi ovaj poremećaj u pravome svjetlu te ga na neki način ni ne smatra ozbiljnim poremećajem, već svojevrsnim hirom.

Šta su zapravo opsesije i kompulzije?

Opsesivno-kompulzivni poremećaj pripada kategoriji anksioznih poremećaja te ga karakterizira trajna obuzetost opsesivnim mislima i prisiljenost na neprekidno ponavljanje određenih postupaka. Opsesije su neželjene iracionalne misli koje osoba ne može kontrolirati. One mogu biti strah od zaraze, opterećenost simetrijom u prostoru ili opsesije o određenim brojevima, zvukovima, slikama ili riječima. Opsesije, također, mogu biti uznemirujuće agresivne misli, seksualne misli i scenariji, strah od nesvjesnog izjavljivanja pogrdnih i vulgarnih stvari koje su najčešće suprotne od morala te osobe. Ono što okolina najčešće primijeti su kompulzije, odnosno ponavljajuće radnje ili misli pomoću kojih osoba trenutno ublažava anksioznost ili prividno sprječava pojavu nekog neželjenog događaja. Neke od njih su nam poznate: pretjerano pranje ruku i čišćenje objekata u kućanstvu, slaganje predmeta točno određenim načinom, provjeravanje brava i prekidača, brojanje do određenog broja itd. No, osim vidljivih radnji, kompulzije mogu biti i pitanja koja postavljamo drugim ljudima kako bismo opovrgnuli opsesivnu misao, ponavljanje riječi ili brojanje „u sebi” kako bi se opsesivna misao na neki način poništila. Iz zadnjeg primjera možemo vidjeti kako kompulzije ne moraju uvijek biti vidljive i da osoba može imati simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaja, a da to ne bude niti primijećeno.

Kako se liječi opsesivno-kompulzivni poremećaj?

Kognitivno-bihevioralna terapija i lijekovi mogu uvelike pomoći osobama kojima je dijagnosticiran OKP. Terapija izlaganja prevencijom odgovora (exposure and response prevention-ERP) vrsta je kognitivno-bihevioralne terapije koja se pokazala najboljom u liječenju OKP-a. Uz pomoć terapeuta, osoba se postepeno izlaže situaciji koja je predmet njezinih opsesija. Pojednostavljeno, osoba koja misli da će se zaraziti ako dotakne neki predmet, primjerice pseću igračku stavljena je u situaciju da dotakne igračku bez naknadnog pranja ruku. Ili ako osoba ima konstantnu potrebu je li ugasila pećnicu ili zaključala vrata, mora se oduprijeti kompulziji, počevši od kraćeg vremenskog intervala prema duljem. Ključno je to da osoba spozna kako su te misli nametnute te da su povezane s poremećajem, a ne s njezinom osobnosti.

Kako pomoći osobi koja ima dijagnozu OKP-a?

Ako neko u vašoj okolini ima dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj, važno je biti strpljiv i ne povezivati simptome ovog poremećaja s nečijim osobinama ili pak hirom. Kompulzije je teško kontrolirati i važno je rješavati problem korak po korak: preporučiti osobi da krene na psihoterapiju, posavjetovati se sa stručnjakom, biti podrška osobi u situaciji u kojoj se bori s vrtlogom opsesivnih misli i kompulzivnih radnji.

OKP jest poremećaj koji trebamo ozbiljno shvatiti i važno je spoznati na koji se način manifestira da bismo ga mogli uspješno tretirati. Vrlo je lako stvoriti krivu sliku o određenom poremećaju te je važno educirati se o njemu kako bismo olakšali njegovo otkrivanje i dijagnosticiranje, ali i mogućnost da osoba potraži pomoć. I najmanja promjena, poput samo jednog odupiranja kompulziji jest značajna i zato je ključno ostati uporan i ne odustajati.

Često je potrebna medikamentna terapija koju propisuje neuropsihijatar. Uz adekvatnu terapiju i psihoterapiju OKP se može dovesti na nivo koji nije ometajući za funkcionalan život.