Sve veća svjesnost i potreba za radom na sebi dovodi do velikog izbora brojnih terapijskih tehnika, modaliteta i terapeuta. Postavlja pitanje, kako izabrati pravog? Šta je ono što čini uspješnog terapeuta i kako ga prepoznati?
Prva karakteristika svakog psihoterapeuta je empatija, jer mu ona pomaže da “uđe u cipele” klijenta i emotivno osjeti to što i on osjeća, te da ga na cjelovit način razumije. Za klijenta je bitno da osjeti toplinu i prihvaćenost u prisustvu terapeuta. Tek nakon što se uspostavi odnos prihvaćenosti i povjerenja, terapeut može posegnuti za adekvatnim alatima i tehnikama da pomogne klijentu.
Većina klijenata se odlučuje za terapiju nakon dugotrajne patnje, pa je shodno tome potrebno da terapeuta krasi naredna odlika, objektivnost. Kako bi to postigao u sadašnjosti, terapeut je morao da prođe proces svoje lične terapije i da razriješi svoje traume iz prošlosti. Tek tada može u radu sa klijentom da postavi granice subjektivnom u njemu i da bude posvećen klijentovim potrebama. U praksi često nailazimo na klijente čiji je vrijednosni sistem drugačiji od našeg. U tim slučajevima je važno da ostanemo objektivni ili ako ne možemo, onda da budemo svjesni svojih kapaciteta i granica kompetencija.
Introspektivnost terapeuta omogućava da on prati svoje unutrašnje procese i da bude samokritičan u vezi toga koliko oni predstavljaju prepreku u odnosu sa klijentom. Tu se misli prvenstveno na aktuelne lične teškoće kroz koje terapeut prolazi (npr. razvod, gubitak voljene osobe, porivi), ali mogu biti i neki njegovi strahovi ili predrasude prema specifičnoj grupi (npr. suicidalni ljudi, pedofili itd).
Lična terapija i supervizija je sastavni dio psihoterapeutove prakse u svim periodima profesionalnog rada. Da bi terapeut mogao da pomogne i bude posvećen klijentu, mora da vodi računa o svom fizičkom i mentalnom zdravlju.
Očekivanja su uvijek prisutna u raznim segmentima terapije. Strpljenje, tolerancija i razumijevanje prema sebi i klijentu su podjednako važna. Obje strane u psihoterapijskom odnosu rade najbolje što znaju, a upornost da ostanemo u terapiji i neosuđujući iskomuniciramo sve što se pojavljuje u “sada i ovdje” pruža mogućnost za preokret u procesu.
Terapeut radi sa populacijom koja je često nepredvidljiva, zbog toga treba da posjeduje sljedeću odliku, a to je kreativnost. Klijenti moraju biti ispred naučene teorije i dijagnostičke kategorizacije koje mogu ograničiti terapeuta da vidimo osobu ispred sebe, jer je svaka osoba drugačija po nečemu. Potrebno je da terapeut bude dovoljno hrabar i da vjeruju u moć odnosa i procesa psihoterapije, i dozvoliti kreativnosti, bolje rečeno ko-kreativnosti sa klijentom da u datom trenutku iskoristi postojeći sadržaj za dalje korake.
Potrebno je ukazati na još jednu bitnu činjenicu, a to je da kako u partnerskom odnosu ne možete očekivati da svako svakome odgovara, tako ni u odnosu terapeut-klijent neće svako sa svakim biti kompatibilan. Da bi ishod psihoterapije bio uspješan, svaki klijent treba da pronađe psihoterapeuta koji ga već na prvom susretu može ispratiti, intelektualno i emotivno, kako bi se stvorilo adekvatno terapijsko okruženje u kom klijent može biti ono što jeste. Svako treba da pronađe psihoterapeuta sa kim će postići uspeh u savladavanju ličnih teškoća. Uspješnost treba da odredi klijent u toku vremena.
Sa efikasnim terapeutom, nauka dokazuje da su efekti psihoterapije dugoročni i trajni.
Pred dokazanim efektima psihoterapije uvjerenja o psihoterapiji kao tabu temi se ubrzano mijenja i sve više ljudi traži terapeuta kao pomoć u prevazilaženju životnih kriza, teškoća i izazova ali i kao podršku na putu daljeg razvoja i postizanja ciljeva.