Tekst napisala: Mirjana Ostojić, KBT psihoterapeutkinja
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) se obično povezuje sa životno ugrožavajućim iskustvima, ali socijalna trauma, kao što je odbacivanje ili poniženje u društvenim situacijama, takođe mogu izazvati simptome slične PTSP-u. Socijalna trauma (vršnjačko zlostavljanje, ismijavanje, ponižavanje, odbacivanje od drugih, negativna iskustva iz djetinjstva) može dovesti do razvoja socijalne anksioznosti, jer učimo da povezujemo društvene interakcije sa opasnošću, što dovodi do izbjegavajućih ponašanja. Dakle, PTSP može biti uzrokovan socijalnom traumom. Takođe, socijalna trauma može biti uključena i u razvoj drugih poremećaja, kao što je opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP).
PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) i socijalno anksiozni poremećaj značajno su slični – pojedinci sa oba stanja često imaju simptome kao što su strah od negativne procjene, izbjegavanje društvenih situacija i nametljiva sjećanja koja izazivaju intenzivnu uznemirenost. Veza između ova dva poremećaja leži u zajedničkim emocionalnim i kognitivnim procesima koji uzrokuju pretjeranu pobuđenost (hiperpobuđenost), negativno samopoimanje i izbjegavajuća ponašanja.
Pored sličnosti, PTSP i socijalna anksioznost su u suštini različiti poremećaji. PTSP karakterišu jedinstveni simptomi kao što su pojačana vigilnost pažnje, emocionalna otupjelost, noćne more i disocijativne reakcije (npr. flashback-ovi), koji se obično ne primjećuju kod socijalne anksioznosti. Ovo ukazuje da PTSP može uključivati izraženiju ili težu emocionalnu disregulaciju, vjerovatno povezanu sa težinom i prirodom samog traumatskog događaja. S druge strane, socijalni anksiozni poremećaj može se primarno manifestovati kao strah od negativne procjene drugih bez istih traumatskih sjećanja i fizioloških odgovora koji se vide kod PTSP-a.
Da li su često istovremeno prisutni i socijalna anksioznost i PTSP?
Doživljavanje socijalne traume može povećati vjerovatnoću istovremenog pojavljivanja PTSP-a i socijalne anksioznosti. Otprilike jedna trećina osoba sa dijagnozom socijalne anksioznosti ispunjava sve kriterijume PTSP-a ili pati od klinički značajnih simptoma PTSP-a kao odgovor na socijalnu traumu.
Istovremeno postojanje oba poremećaja može se pripisati društvenom povlačenju, pojačanoj pobuđenosti i izbjegavajućim ponašanjima koja su često prisutni kod osoba koje imaju PTSP, koji se mogu manifestovati kao simptomi socijalne anksioznosti kao što su strah od negativne procjene drugih i sramoćenja, poniženja. Iako tačan procenat varira u zavisnosti od istraživanja, generalno se procjenjuje da oko 30% do 40% onih sa primarnom dijagnozom PTSP-a takođe doživljava simptome socijalne anksioznosti. Nasuprot tome, procenat pojedinaca sa socijalnom anksioznošću koji istovremeno doživljavaju simptome PTSP-a je manji, što naglašava potrebu da se uzme u obzir istorija traume kada se bavimo socijalnom anksioznošću. Ovaj složeni odnos ističe važnost sveobuhvatne procjene i strategija liječenja za efikasno tretiranje oba stanja.
Vještine suočavanja sa socijalnom anksioznošću i PTSP-om
Neuronaučna istraživanja su pokazala da je jedan od najefikasnijih načina na koji možemo da promijenimo način na koji se osjećamo jeste da postanemo svjesni svojih unutrašnjih doživljavanja. Ako zastanemo na trenutak i svjesno se fokusiramo na ono što doživljavamo, sa stavom prihvatanja, otvorenosti i znatiželje, možemo početi da shvatamo svoje reakcije i ono što pokušavaju da nam kažu. Jednom kada steknemo neku vrstu razumijevanja, možemo da procijenimo svoje reakcije i odlučimo u kojoj su mjeri prikladne situaciji ili su to samo poruke iz prošlosti. Umjesto da potiskujete, borite se ili poričete neugodne osjećaje, pokušajte da ih prihvatite. Dopuštajući i prihvatajući te osjećaje stvaramo im prostor da prirodno prođu kroz naše tijelo.
Kako možete ublažiti simptome socijalne anksioznosti i PSTP-a?
Iako je važno istražiti i razriješiti izvorne boli PTSP-a i socijalne anksioznosti, postoje stvari koje možete učiniti u svakom trenutku kako biste ublažili ili tolerisali intenzivne osjećaje povezane sa ovim dijagnozama. Izliječenje od PTSP-a i socijalne anksioznosti ne znači da nikada ne osjećate nelagodnost ili simptome, nego da mijenjate svoj odnos prema tim reakcijama kako one ne bi upravljale vašim ponašanjem.
Neke metode koje vam mogu pomoći u suočavanju sa simptoma PTSP-a i socijalne anksioznosti:
Imenovanje senzacija i osjećaja: Svjesno se fokusirajte na ono što doživljavate bez prosuđivanja! Jednostavno primijetite, posmatrajte i imenujte senzacije koje doživljavate. Npr. “Primjećujem da imam mučninu zbog osjećaja straha i napetosti.”
Vježbanje tehnike disanja: Duboko udahnite, zadržite dan i polako izdišite. Produženo izdisanje aktivira naš parasimpatički nervni sistem koji je odgovoran za opuštanje i odmor.
Promjena temperature: Nagla promjena temperature vašeg tijela može promijeniti senzacije i emocije koje doživljavate. Sljedeći put kad osjetite navalu emocija, uzmite kocku leda i držite je na dlanu. Hladnoća će natjerati vaš mozak da usmjeri pažnju sa vaših emocija na kocku leda.
Koristite svoju maštu: Zatvorite oči i zamislite svoje sigurno mjesto dok opisujete šta vidite, čujete, mirišete, osjećate. Npr. “Zamišljam šumu i vidim žbunje, čujem cvrkut ptica i osjećam vjetar na svojoj koži”.
Vježbajte donošenje odluka na osnov unutrašnje mudrosti (integracije svjesnosti svojih emocija sa činjenicama situacije): Prepoznajte i prihvatite svoje osjećaje dok se istovremeno podsjećate na aktivnosti koje možete učiniti kako neugodni simptomi ne bi ometali vaše svakodnevno funkcionisanje. Recite sebi “Mogu biti anksiozan i družiti se sa svojim prijateljem”.
Saosjećanje prema sebi: Pokažite prema sebi blagonaklonost i strpljenje koji su vam potrebni od drugih. U redu je ne biti u redu.
Takođe, razvijanje načina života koji uključuje zdrave navike i rutine može ublažiti intenzitet nekih simptoma PTSP-a i socijalne anksioznosti. Promjene u životnim navikama koje mogu imati veliki uticaj pri olakšavanju simptoma PTSP-a i socijalne anksioznosti – redovna fizička aktivnost, zdrava prehrana, dovoljno sna, provođenje vremena u prirodi, pijenje dovoljno vode, druženje sa osobama koje pozitivno utiču na vas, zabavne aktivnosti, briga o kućnom ljubimcu, edukacija o simptomima i dijagnozama.
Mogućnosti liječenja PTSP-a i socijalne anksioznosti
PTSP i socijalna anksioznost mogu uzrokovati vrlo iscrpljujuće simptome koji često zahtijevaju intervenciju. Uključivanje u psihoterapiju može pružiti olakšavanje simptoma kroz psihoedukaciju, poboljšanje vještina suočavanja i jačanje sistema podrške.
U nekim slučajevima može se preporučiti liječenje lijekovima, posebno ako su simptomi teški ili značajno utiču na svakodnevno funkcionisanje. Lijekovi mogu pomoći u ublažavanju tegoba povezanih sa PTSP-om i socijalnom anksioznošću. Kombinacija psihoterapije i lijekova može pružiti sveobuhvatan pristup rješavanju ovih isprepletenih stanja, omogućavajući najbolju mogućnost da se značano ublaže simptomi i poboljša kvalitet života.
Kada potražiti stručnu pomoć za PTSP i socijalnu anksioznost
Ako vaši simptomi PTSP-a ili socijalne anksioznosti značajno ometaju vaš svakodnevni život, odnose ili opštu dobrobit, preporučljivo je potražiti stručnu pomoć. Doživljavanje simptoma PTSP-a i socijalne anksioznosti može postati preplavljujuće i značajno umanjiti svakodnevno funkcionisanje, posebno ako nemate dosljedan i siguran sistem podrške.
Naš emocionalni bol često uzrokuju drugi ljudi, stoga naš nervni sistem uči da povezuje ljude sa prijetnjom ili opasnošću. Naš mozak se bori da prepozna nijanse situacije, a umjesto toga, generalizuje asocijacije koje su nastale u prošlosti. Psihoterapija vam omogućava da formirate siguran odnos omogućavajući vašem nervnom sistemu i umu da doživi iskustvo koje dovodi u pitanje narativ da su “svi ljudi su opasni/nikome se ne može vjerovati”.
Iako su ljudi često uzrok traume, možemo se oporaviti jedino u odnosu sa drugim ljudima, nikako u izolaciji.
Literatura
- Davison, G. C. i Neale, J. M. (2000). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Naklada Slap
- Bjornsson, A. S., Hardarson, J. P., Valdimarsdottir, A. G., Gudmundsdottir, K., Tryggvadottir, A., Thorarinsdottir, K., & Thorisdottir, A. S. (2020). Social trauma and its association with posttraumatic stress disorder and social anxiety disorder. Journal of anxiety disorders, 72, 102228.
- Williamson, J. B., Jaffee, M. S., & Jorge, R. E. (2021). Posttraumatic Stress Disorder and Anxiety-Related Conditions. Continuum (Minneapolis, Minn.), 27(6), 1738–1763.
- Etkin, A., & Wager, T. D. (2007). Functional neuroimaging of anxiety: a meta-analysis of emotional processing in PTSD, social anxiety disorder, and specific phobia. The American journal of psychiatry, 164(10), 1476–1488.